Karakteriše ga namerno izazivanje krivice kod druge osobe, često kroz sugestije da ta osoba nije dovoljno brižna, da je sebična ili da joj je previše lako.
Ovaj pristup može imati duboke negativne posledice na mentalno zdravlje i međuljudske odnose, stvarajući anksioznost, samosumnju i osjećaj podložnosti kod žrtve.
Uprkos ograničenom broju studija koje se bave ovom temom, postoji opšte saglasje među stručnjacima da guilt trapping predstavlja toksično ponašanje koje zahteva pažnju i razumevanje kako bi se izbegle njegove štetne posledice.
Razumevanje ovog fenomena i njegovo prepoznavanje prvi su koraci ka izgradnji zdravijih odnosa i komunikacijskih obrazaca, omogućavajući pojedincima da se odbrane od manipulativnih taktika i promovišu pozitivnu dinamiku u svojim međuljudskim odnosima.
"Guilt trapping" ne samo da utiče na pojedinačne odnose, već ima i šire socijalne i psihološke implikacije. Ova tehnika manipulacije može biti posebno štetna u odnosima gde postoji inherentni disbalans moći, kao što su roditelj-dete ili šef-zaposleni odnosi.
Korišćenje osećaja krivice za kontrolu ili promenu ponašanja može dovesti do dugotrajnih emocionalnih problema, uključujući nisko samopoštovanje i depresiju.
Važno je razviti strategije za prepoznavanje i suočavanje sa guilt trappingom. To uključuje postavljanje jasnih granica, komunikaciju o sopstvenim potrebama i osećanjima bez straha od osude, kao i traženje podrške od pouzdanih prijatelja, porodice ili profesionalaca kada je potrebno.
Osvestiti i raditi na sopstvenim osećanjima krivice takođe može pomoći u smanjenju podložnosti manipulaciji. Kroz razumevanje i primenu ovih strategija, pojedinci mogu zaštititi svoje mentalno zdravlje i graditi zdravije i ispunjenije međuljudske odnose
Glas javnosti