Operacija je trajala od 21. septembra do 22. oktobra 1944. godine. Okupator je sateran do linije odakle artiljerijom nije mogao da tuče jugoslovensku prestonicu.
Najvažnija akcija je započela 11. oktobra i trajala je do 20. oktobra kada je Beograd oslobođen udruženim snagama jedinice Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije, kojima je komandovao Peko Dapčević i Crvene armije, pod komandom Vladimira Ivanoviča Ždanova.
Beograd je, uz Pariz, bio jedini glavni grad u Evropi u čijem je oslobađanju sa armijama velikih sila ravnopravno učestvovala regularna nacionalna vojska - NOVJ.
U borbi za oslobođenje Beograda poginula su 2.953 pripadnika NOVJ i 976 pripadnika Crvene armije.
Glavni grad je oslobođenje dočekao u ruševinama. Za nepune četiri godine dva puta je bombardovan. Prvi put 6. aprila 1941. godine, čime je počeo nenajavljeni rat u Kraljevini Jugoslaviji, a onda 1944. bombardovanje savezničkih snag, kada je vazdušnim napadima u aprilu, maju, junu, julu i poslednji put u septembru napadana nemačka infrastruktura, ali je stradao i veliki broj civila i civilnih objekata.
Za vreme okupacije prestonice fašističke vlasti su formirale dva logora, 5. jula 1941. godine na Banjici, kroz koji je prošlo oko 250.000 ljudi, a ubijeno preko 30.000. Oktobra iste godine na levoj obali Save, na nekadašnjem Sajmištu, napravljen je logor u kome su bili zatočeni Jevreji, a kasnije i antifašisti, kroz koji je prošlo oko 200.000 ljudi, od čega je ubijeno preko 40.000.
(Glas javnosti)