Grčki filozofi Pitagora i Parmenid iz šestog i petog veka pre nove ere izneli su teoriju o Zemljinom loptastom obliku, dok je Aristotel već oko 350. godine pre nove ere formulisao konkretne naučne dokaze o Zemljinom kružnom obliku.
Prvi dokaz je kružna senka koju Zemlja baca na Mesec prilikom njegovog pomračenja (kada se Zemlja nalazi između Meseca i Sunca).
Drugi je dokaz o pomeranju i povećavanju horizonta s visinom.
Grčki astronom Eudoks još u prvoj polovini petog veka pre nove ere izneo je kao dokaz za Zemljin loptasti oblik promene u položaju sazvežđa na nebu, iznad horizonta, prilikom putovanja u pravcu sever–jug i obrnuto.
Glas javnost/U01S