Možda patite od tzv. sindroma nemirnih nogu! Da li je ovo znak za neki ozbiljniji neurološki i psihološki problem i kako se leči otkriva doktorka Gorica Đokić, specijalista neurologije.
- Sindrom nemirnih nogu je potpuno jedna specifična kategorija. Uglavnom postoji neka genetska predispozicija gde ide i do 50 posto i gde se takav osećaj neprijatnosti u nogama i potrebe da se noge mrdaju javlja isključivo kada osobe miruju ili najčešće leže, znači kada legnu da spavaju - kaže doktorka.
Na pitanje kada je osećaj trnjenja ili peckanja u nogama "alarm za lečenje", doktorka odgovara da se doktoru treba obratiti kada se osoba od osećaja neprijatnosti probudi iz sna i mora da ustane i hoda.
- Onda se obraćaju neurolozima. To je bukvalno alarm. E sad, mi možemo da treskamo noge na hiljadu različitih načina, uključujući i onda kada smo uznemireni, a to može da bude i potpuno prirodna stvar. Na primer, setite se onda kada ste ekstremno umorni, niste spavali dva dana ili ste mnogo hodali i sad užasno vam se spava, a ne možete morate da ostanete budni da uradite još nešto i onda krene onaj odvratan osećaj neprijatnosti u nogama koji se rešava tako što odete i odmorite se.
Doktorka Đokić otkrila je i da se ovaj sindrom leči jednim lekom koji se daje baš za to.
- Postoji jedan jedini lekić koji se daje za to. Plus savetuje se pacijentima da izbegavaju alkohol, alkohol oštećuje periferne nerve, između ostalog i mozak i svašta nešto, da se eskivira pušenje recimo mnogo cigareta, jer cigarete oštećuju mikrocirkulaciju - navodi ona.
Govoreći o tome koliko se ovaj sindrom teško leči doktorka je istakla da u ovom slučaju postoje samo oni pacijenti koji malo lošije ili malo bolje podnose terapiju.
- Suštinski terapija nije komplikovana - dodala je ona.
Nesvesni pokreti tokom spavanju, objašnjava neurolog, su potpuno druga stvar i oni nastaju u periodu kada se uspavljujemo ili u periodu kada se budimo i nemaju nikakve veze sa ovim.
- Tokom sna mi osetimo taj poriv da hoćemo da ustanemo i šetamo da bi se smirili simptomi, to nema veze ni sa polom ni sa godinama - navodi ona.
Genetska predispozicija za za sindrom nemirnih nogu ide i to 50 odsto.
- Znači ako znate da neko ima u porodici, malo užoj ili malo široj, postoji verovatnoća da to može da se javi, a da znate da je to ukoliko imate slične simptome - naglašava neurolog.
Ovaj sindrom se može javiti i zbog nedostatka gvožđa, oštećena bubrežnih funkcija, dijabetesa ili artritisa.
- To spada već u kategoriju koja oštećuje periferne nerve. Nedostatak gvožđa, nedostatak vitamina B12, sve te neke specifične vrste anemije, a ona sama može da ošteti periferne nerve, a može da izazove neke simptome slične sindromu "nemirnih nogu" - priča doktorka.
U ovakvim situacijama, pojašnjava ona, lekar specijalista neurologije mora da pregleda pacijenta i isključi sve mogućnosti sekundarnog javljanja sličnih simptoma, da leči uzrok i onda ukoliko je uzrok nešto drugo, a ne sindrom "nemirnih nogu", da se reši prvo to, a onda će sami simptomi nestati.
- Ukoliko jeste sindrom onda moramo da lečimo njega - dodaje ona.
Na pitanje da li je "cupkanje" nogama, kada izražavamo nervozu, zdravo, doktorka kaže da je, pričajući o anksioznosti, vrlo interesantno da ljudi obično gledaju da li neko ima neke spoljašnje manifestacije, a da je anksioznost sve suprotno od toga.
- Imate 13 grupa simptoma anksioznosti, od kojih su 7 telesni. Od trnjenja, vrtoglavice, zujanja u ušima, pa jako lupanje srca, osećaj preskakanja srca, mučnine, osećaj punoće u želucu, pa napetost mišića itd. I postoje tih nekih 6 grupa koje imaju veze sa tom unutrašnjom napetošću, nemogućnošću da se opustiš, da se stalno motaju misli po glavi. Ako to traje neki duži vremenski period, ako vas ometa u vašem funkcionisanju onda treba da se leči - zaključila doktorka Đokić.
Glas javnosti/B06S