Ako je suditi po potrebama prijavljenim Nacionalnoj službi za zapošljavanje, pa i po oglasima na pojedinim platformama, kazina su u ekspanziji. A krupijei u – deficitu.
Samo tokom jula, podaci su iz statističkog biltena NSZ, traženo je čak 200 vođa igre. Mesecima unazad, izuzev aprila, bilo je posla za makar po 100. U skoro svakom trenutku prezenter igre je tražen i na još po nekoj platformi koja nudi posao.
U Srbiji, međutim, dozvolu za priređivanje klasičnih igara u igračnicama, imaju samo dva priređivača – Grand Kazino i Ja Kompani. Od Nacionalne službe nismo dobili odgovor koji poslodavci su preko njih tražili pojačanje. U Infostudu kažu da oni potražnju za ovim zanimanjem nisu primetili. Da bi se kod njih oglašavali, firme moraju da budu registrovane u Srbiji.
Pogled u aktuelne oglase na drugoj platformi, međutim, pokazuje da se u ovom momentu traže pre svega prezenteri igre za onlajn kockanje. I to u Bugarskoj. A sve regrutuje agencija za zapošljavanje. Aktivan je i oglas za prezentera koji tečno govori turski jezik. Posao je u – inostranstvu.
Dozvolu za priređivanje posebnih igara na sreću preko sredstava elektronske komunikacije u Srbiji trenutno imaju 24 firme. Među njima su i glavni igrači na sceni klađenja, ali i priređivači koji se drže isključivo ovog segmenta.
Kockanjem i klađenjem, prema dostupnim podacima, u Srbiji se trenutno bave 83 firme. Toliko ih je aktivnih. U prvih 10 po prometu su, prema rezultatima poslovanja u 2024. godine, ista imena kao i godinu pre. Raspored se beznačajno promenio, ali devet od prvih 10 priređivača, imali su veće poslovne prihode. I taj jedan je zabeležila pad od – jedan odsto. Prvih sedam je uspelo da poveća i profit. Ostala tri su zaradila manje. Među njima, najveći pad od oko 45 odsto, zabeležila je Državna lutrija Srbije.
Početkom ove godine počela je primena nešto striktnijih pravila. Zaživele su izmene Zakona o igrama na sreću. Uvedena je obaveza provere godišta osoba koje ulaze u automat klubove i kladionice. Proširena je i obaveza isticanja postera sa tekstom upozorenja o zavisnosti od kockanja i zabranom učešća maloletnika.
Ne sme da se služi hrana i alkoholna pića sa više od pet odsto alkohola u kladionicama i automat klubovima. Ovom pravilu mogu da se prilagode do jula sledeće godine.
Postoji mogućnosti samoisključenja i samoograničenja igrača iz igara na sreću. Onajn priređivači moraju da omoguće nadležnima pristup bazama podataka. Moraju i da utvrde identitet igrača, jer maloletnici ne smeju ni u onlajn igrama da učestvuju… Efekat doterane regulative će se videti u ovogodišnjim rezultatima.
U momentu dok se u Srbiji traži radna snaga za onlajn kazina u Bugarskoj, i ova država priprema striktnija pravila. Bogdana Stjepanović, naučni saradnik, koja se bavila temom onlajn kockanja, primećuje da je u regionu, možda još jedino u Bugarskoj, brutalnija promocija nego u Srbiji.
“Agresivnija i beskrupuloznija promocija kockanja na ovim prostorima jedino je viđena u Bugarskoj. Tamo se duž magistrala na svakih par kilometara može naći po jedan bilbord koji promoviše kockanje”, kaže Bogdana Stjepanović.
Njen utisak je da pravni okvir za kockanje u Srbiji stvara sliku dobro regulisanog tržišta, međutim, dublji uvid otkriva opasan paradoks.
“Dok pravni okvir pruža iluziju kontrole i društvene odgovornosti, realnost na terenu pokazuje da je sistem prvenstveno osmišljen da maksimizira prihode države i profit velikih korporacija. Često na štetu javnog blagostanja. Ovaj jaz između zakonske namere i njene praktične primene ključno je pitanje koje zahteva dodatnu pažnju”, kaže Bogdana.
Srbija je zakon menjala u novembru prošle godine. Hrvatska izmene planira za narednu godinu, a u Crnoj Gori su stupile na snagu ove.
“Ove reforme su pokrenute dubljim, regionalnim trendom davanja prioriteta javnom zdravlju i zaštiti potrošača u odnosu na čisto fiskalne ciljeve”, napominje ona. ”U Srbiji je objavljen i Nacrt zakona o izmenama i dopunama zakona o oglašavanju. Bilo bi zabranjeno reklamiranje kladionica na otvorenim površinama, televiziji, u novinama, filmovima, spotovima. U reklamama za klađenje neće smeti da budu poznate ličnosti. Do sada ne vidimo nikakve dalje konkretne korake koji bi ukazivali na ozbiljnost ove namere”.
Dodaje i da je planirani način oporezivanja u Hrvatskoj složeniji nego u Srbiji. Godišnje naknade za licenciranje operatera će se povećati sa 400.000 na 600.000 evra. U Srbiji je naknada za odobrenje za kazino povećana sa 500.000 na milion evra. Ista naknada za kladionice iznosi 200 evra mesečno po objektu i uvećana je.
Priređivač klađenja i kockanja preko sredstava elektronske komunikacije plaćaće naknadu za odobrenje u visini od 10.000 evra mesečno. Naknada za priređivanje iznosi 15 odsto na razliku između uplaćenih uloga i isplaćenih dobitaka. Stopa je veća, 25 odsto, za rulet, blekdžek.
“Generalno moglo bi se reći da Srbija postavlja visoke barijere za ulazak na tržište za kazino operatere, zahtevajući dokaz o petogodišnjem iskustvu. Crna Gora, sa druge strane, povećava finansijske obaveze, podižući minimalni osnovni kapital za operatere klađenja i automata na 200.000 evra. Fragmentacija u BiH stvara administrativnu složenost koja se takođe može smatrati oblikom strogosti”, napominje Bogdana.
Srbija ima znatno veći prag za oporezivanje dobitka.
”Što se tiče oporezivanja i finansijskih obaveza, ovo je područje u kojem su Hrvatska i Crna Gora demonstrativno strožije od Srbije. Crnogorski poreski prag od 300 evra na dobitke igrača je izrazito nizak. Hrvatska će uvesti progresivnu poresku stopu koja može doseći 30%. Poreski sistem u Srbiji je daleko jednostavniji. Imamo fiksnu stopu od 20% na dobitke iznad mnogo većeg praga od približno 880 evra”, kaže ona.
Novi zakoni u Crnoj Gori i Hrvatskoj su postavili novi standard za zaštitu igrača u regionu. Uvode se obavezni sistemi identifikacije igrača, biometrijska registracija za automate u Crnoj Gori. I nacionalne šeme samoisključenja u obe zemlje.
“Iako se o sličnim merama razgovara u Srbiji, one još nisu u potpunosti implementirane u postojećem pravnom okviru”, dodaje Bogdana.
Organizatorima koji dozvole maloletnicima da učestvuju u kockanju prete rigorozne kazne. Pa, ipak, mnogi uspeju da ih zaobiđu.
“Iako zakonski okvir u Srbiji zahteva strogu kontrolu, istraživanje je pokazalo da je više od 50% osoba sa dijagnozom patološkog kockanja prvi kontakt sa igrama na sreću imalo pre 16. godine. Ovo ukazuje na to da, iako postoje propisi, njihovo sprovođenje i efikasnost i dalje jesu izazov”, ističe Bogdana. “Opasnost od interent kockanja je i u tome što su istraživanja pokazala da internet kockari lakše postaju patološki kockari”.
Zakon zahteva verifikaciju starosti i druge protokole, ali naša sagovornica napominje da se ove mere lako zaobilaze. Maloletnici mogu da koriste podatke roditelja ili platne informacije kako bi pristupili onlajn platformama.
“Odgovornost je prebačena sa države i operatera na roditelje, što stvara zgodan izgovor za neaktivnost. U društvu u kojem je kockanje sveprisutno – na bilbordima, u TV reklamama, a sada i lako dostupno na pametnom telefonu – formalne prepreke u zakonu su iluzija sigurnosti”, dodaje ona. “Srpski pravni okvir za kockanje, iako naizgled sveobuhvatan, svedoči o jazu između zakonodavne namere i društvene realnosti. To je sistem u kojem profit ima prednost nad dobrobitom ljudi, gde su zvanična upozorenja ugušena podrškama slavnih ličnosti i gde je „društvena odgovornost“ samo marketinški slogan, a ne temeljni princip”.
Glas javnosti / FO1S