Upozorio je da primenom ovog zakona ne bi bio doveden u pitanje samo rad Univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, osnovnih i srednjih škola koje srpski đaci pohađaju po programima svoje države, kao i rad celokupnog zdravstvenog sistema u kojem se medicinski zbrinjavaju Srbi s KiM, nego i opstanak srpskog naroda i pravoslavnih svetinja. Istakao je: „Primenom ovog zakona Srbi bi izgubili mogućnost da se školuju i leče, a zaposleni u prosveti i zdravstvu bi izgubili posao, što bi dovelo do još masovnijeg, ako ne i konačnog, odlaska pravoslavnih Srba sa ove vekovne hrišćanske zemlje, na kojoj, sve do danas, postoji oko 1.300 pravoslavnih crkava, manastira i drugih, ranije uništavanih, hrišćanskih svetinja.”
Podsetio je svetske državnike na to da nigde drugde u Evropi, uprkos ranije pomenutim razaranjima, ne postoji na jednom mestu tolika koncentracija hrišćanskih svetinja, od kojih su četiri, na Uneskovoj listi svetske baštine, u opasnosti. Istakao je: „Srpska pravoslavna crkva istrajava u traženju mirnog rešenja, od srpskih vlasti očekuje da urade sve što je moguće da se pronađe kompromisno rešenje. Ljudski životi su najveća svetinja i dužni smo da ih čuvamo.”
Nepun dan ostao je do primene dva diskriminatorska zakona koje Priština namerava da sprovede, što Srbi na Kosovu i Metohiji sa strahom iščekuju. Takozvani zakon o strancima i zakon o vozilima ostaviće van svojih domova više od 10.000 Srba koji nemaju kosovska dokumenta, koji su za Prištinu „nevidljivi”, ali i više stotina studenata Prištinskog univerziteta (PU) s privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, više stotina lekara, profesora, nastavnog kadra, ali i sve one koji nemaju takozvano državljanstvo Kosova. Srbi strahuju da će progon 10.000 Srba koji su nevidljivi za sporni zakon o strancima dovesti do iseljavanja Srba, do etničkog čišćenja bez ijednog ispaljenog metka.
Olovkom će Priština, postepeno, raseliti srpski narod, jer sporni zakoni sadrže toliko začkoljica koje nisu predstavljene Srbima u „informativnoj kampanji ministarstva policije”, a mogu dovesti ne samo do novčanih kazni, već i do deportacije, na koju Priština nikako nije imuna. Samo prošle godine, prištinski specijalci su sa administrativnih prelaza deportovali oko 20 Srba, pripadnika MUP- a Srbije i Vojske Srbije, koji su porodično živeli na teritoriji Kosova i Metohije, a radili su u centralnoj Srbiji. Srpskim pripadnicima policije i vojske izrečena je zabrana ulaska u trajanju do pet godina, što je automatski značilo i iseljavanje njihovih porodica koje su vekovima živele na pradedovskim ognjištima.
I dok Priština ne namerava da odustane od svog suludog nauma, a međunarodna zajednica na Kosovu i Metohiji po nepisanom pravilu ćuti, malo ohrabrenje za Srbe stiglo je posle izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je gostujući na RTS-u kazao „na putu smo da pronađemo rešenja koja ne bi značila katastrofu za srpski narod”. Najavio je i da će naredne nedelje, na licu mesta, sa strane centralne Srbije, razgovarati sa Srbima koji prelaze administrativni prelaz i o tome na koji način država još može da pomogne. Srbi su s olakšanjem primili reči predsednika Vučića, koji je rekao i da „lakih rešenja nema”, ali i da je diskriminatorskim zakonima to „udar na prosvetu i zdravstvo”.
Priština ovih dana, na čelu s Albinom Kurtijem, šefom privremene kosovske vlade, skoro i da se ne bavi ovim pitanjima, rešena da zacrtano sprovede u delo, ali se bavi političkim razlazom Kurtija i Vjose Osmani, i dalje takozvane predsednice Kosova, koja je dekretom raspustila skupštinu, sva skupštinska tela, a samim tim i vladu. Trvenja traju od prošle nedelje, iako se malo ko nadao da će da pukne „ljubav” između Kurtija i Osmanijeve, koja je započela još 2021. godine. Tada je Osmanijeva iz Demokratskog saveza Kosova (DSK) preletela kod Kurtija, dala mu podršku, napabirčila mu glasačko telo, a on joj zauzvrat dao mesto „predsednika”.
I dok se cela albanska javnost zamajava razlazom Vjose i Albina, kosovske policijske falange nastavljaju s fizičkim udarima na Srbe. Poslednji primer terora i osionosti kosovskih policajaca slomio se na Bojanu Zdravkoviću i njegovom bolesnom ocu, rodom iz Paralova kod Gnjilana, koji su od strane pripadnika kosovske policije na prelazu Bela Zemlja „pretrpeli fizičko i verbalno nasilje”.
U saopštenju Kancelarije za Kosovo i Metohiju dostavljenom „Politici” navodi se da je prekjučerašnje „iživljavanje pripadnika takozvane kosovske policije na administrativnom prelazu Bela Zemlja novi primer brutalnosti Kurtijevog režima i ugnjetavanja Srba na prostoru Kosova i Metohije”. Nakon što im nisu dozvolili prelazak preko administrativne linije, jedan od pripadnika kosovske policije odbio je da vrati dokumenta Bojanu Zdravkoviću, a zatim ga fizički napao i uputio mu salvu uvreda na nacionalnoj osnovi. Prema svedočenju samog Zdravkovića, Kurtijevi policajci zatim su automobilom krenuli za njima i uz upotrebu sile priveli njega i oca na informativni razgovor, na kojem su zadržani dva sata – stoji, između ostalog, u saopštenju Kancelarije za KiM, gde se još navodi da „ovakvo ogoljeno nasilje nad ljudima po nacionalnoj osnovi odslikava težinu položaja srpskog naroda na KiM i dodatno uliva strah Srbima, ali i svedoči da Kurtijeva policija ne služi redu i zakonu, već zastrašivanju i maltretiranju Srba”.
Iz Kancelarije naglašavaju da je „neophodna i konkretna reakcija predstavnika međunarodne zajednice, koji imaju mandat da zaustave ovaj progon srpskog naroda i omoguće zaštitu osnovnih ljudskih prava i bezbedan život Srba na KiM”. Zdravkovića su, kako prenosi „Kosovo onlajn”, „kosovski policajci šamarali, šutirali i prskali sprejem”, a dodaje se i da je „plakao kad je video da su maltretirali i njegovog bolesnog oca”. Zdravković, koji je „auto pozajmio od strica i nije imao ovlašćenje”, prijavio je slučaj policijskom inspektoratu Kosova, ali izražava sumnju da će njegov slučaj biti rešen, s obzirom na to da su mnogi slučajevi ostali u fioci inspektorata.
Glas javnosti/ P02S