Andrej Prvozvani je bio sin Jone i brat Svetog Petra. Rođen je u mestu Vitsaida oko 6. godine pre nove ere i bio je ribar po zanimanju. Najpre je bio učenik svetog Jovana Krstitelja, a nakon što je on krstio Isusa i pozvao svoje učenike da ga slede rečima: “Gle, jagnje Božje”, bio je jedan od prvih koji je to učinio. Odazvao se na poziv Isusa Hristosa zajedno sa bratom Petrom i jevangelistom Jovanom.
Posle smrti, vaskrsenja i vaznesenja Isusa Hristosa Andrej je zajedno sa ostalim apostolima, na dan Pedesetnice primio Duha Svetoga u vidu ognjenog jezika.
Kada su se kockom određivale zemlje, njemu padoše Vitinija i Propontida sa Halkidonom i Vizantijom, Trakija i Makedonija, koje se prostiru do samog Crnog Mora i Dunava, i Tesalija, Elada, Ahaja, Amintin, Trapezunt, Iraklija i Amastrida. Ove pokrajine i gradove sveti Andrej proputovao je propovedajući i u svakom gradu pretrpeo mnoge nevolje i stradanja. Posebno je bio mučen, čak i kamenovan u gradu Sinop, nakon čega je na čudesan način isceljen od rana. Otišavši odatle, proputovao je Neokesariju, Samosat, Alanu, pokrajinu Bosforina. Jedno vreme je živeo u Trakijskom grad Vizantu, gde je rukopoložio svetog Stahija za episkopa Vizantije. Nakon toga je obišao Pont, Crnomorsko primorje, Skitiju i Hersonite.
Kada je došao do reke Dnjepra, zaustavio se kod Kijevskih gora, gde je blagoslovio i postavio krst, predskazujući da će narod koji živi tu primiti veru od njegovog apostolskog prestola, osnovanog u Vizantiji. Prošavši i ka severu, posetio je ona mesta gde će za hiljadu godina biti osnovan grad Novgorod, a posetivši još i Rim, vratio se u grčku krajinu Epir, a zatim u Trakiju, gde je postavljao episkope i učitelje.
Posetio je i Peloponez, gde je u Ahajskom gradu Patre od teške bolesti iscelio čoveka po imenu Sosija, nakon čega je većina stanovnika toga grada primila hrišćanstvo. Među njima su bili i brat i žena carskog namesnika Egeata, koji je zbog toga naredio da uhapse Andreja i stave ga na muke, a onda i da ga raspnu na krst.
Sve vreme dok je visio živ na krstu govorio je pouke okupljenim hrišćanima. Prisutni narod je hteo da ga skine sa krsta, ali im vojnici to nisu dozvolili. Pred svoju smrt se pomolio i izgovorio: “Gospode Isuse Hriste, ne dopusti da me skinu s krsta, na kome visim radi imena Tvog, nego me primi, Učitelju moj: Tebe zavoleh, Tebe poznah, Tebe ispovedam, Tebe videti želim, što jesam Tobom jesam. Gospode Isuse Hriste, primi u miru duh moj, jer već je vreme da dođem k Tebi i da gledam Tebe, za kojim silno čeznem! Primi me, Učitelju Blagi, i učini da ne budem skinut s krsta pre no što Ti primiš duh moj!” Nakon toga je umro (novembra 62. godine).
Glas Javnosti/ P02S