Italijanski stručnjak profesor Fabio Kavali je uradio digitalnu rekonstrukciju dečakovog lica, a finalni izgled "Euclidean Studios".
Dr Nataša Šarkić, fizička antropološkinja iz kompanije "Aita Bioarchaeology" iz Barselone je zadužena za utvrđivanje pola, starosti i osobina ljudi čije su lobanje ugrađene u Ćele-kulu. Ona je na predstavljanju rezultata govorila na temu "Jezikom nauke ili jezikom ljudi?", baveći se pitanjem kako nauka može izaći izvan akademskih krugova, zadobiti poverenje društva i postati deo svakodnevnog razgovora.
Kroz primer projekta "Novo lice Ćele-kule" pokazala je kako savremeni pristupi od jasnog jezika i vizuelne komunikacije, preko novih tehnologija, do uključivanja javnosti – mogu da približe kompleksna naučna istraživanja širokoj publici.
"Podatak je da je među 58 lobanja sigurno lobanja najmanje jednog deteta od 11 godina. Možda i dva, jer u drugom slučaju sačuvan je samo deo donje vilice, dok je u prvom slučaju sačuvana cela lobanja i sa sigurnošću znamo starost", rekla je dr Šarkić ranije za Južne vesti, prenosi Euronews.
"To dete je ubijeno udarcem u glavu tupim predmetom, što je i najtužniji podatak do kojeg smo došli sa ljudske tačke gledišta. Bilo je osoba i od 50 godina, što govori da je kompletno stanovništvo učestvovalo u tome, jer to nisu uobičajene godine za stasavanje vojnika, niti je 50 godina neki uobičajeni uzrast kada neko ide u borbu", objašnjava antrolološkinja.
Digitalna rekonstrukcija nije fotografija osobe niti može da otkrije svaki detalj njenog izgleda. Ona se zasniva na merenjima lobanje i antropološkim podacima, debljini mekih tkiva, položaju očnih duplji, nosa, ivica usta i drugim tačkama na kostima lica.
Kod lobanja iz Ćele-kule posao je bio dodatno otežan. Mnoge nisu cele, pojedine nemaju očuvane delove vilice, a donje vilice često nisu bile u prirodnom položaju. Zbog toga su istraživači neke delove najpre morali virtuelno da postave na odgovarajuće mesto, a zatim da dodaju mišiće, meka tkiva i kožu.
Na osnovu same lobanje može se dobiti najverovatniji oblik lica, ali ne i pouzdana informacija o boji očiju, kose ili tena, obliku ušiju i tome da li je osoba bila proćelava ili je imala drugačiju frizuru. Za takve podatke bila bi potrebna DNK analiza, koja u ovom projektu nije dozvoljena jer bi podrazumevala oštećivanje kosti ili uzimanje zuba.
Zbog toga su kod rekonstrukcija korišćeni i istorijski portreti i podaci o modi u centralnoj i južnoj Srbiji u 19. veku. Istraživači su naveli da su muškarci tog vremena uglavnom nosili kraću kosu i brkove, a ne brade, ali su takvi detalji deo istorijskog konteksta, a ne podatak koji se može direktno pročitati iz lobanje.
Posebno se istražuje i lobanja za koju se veruje da je pripadala Stevanu Sinđeliću. Njene karakteristike odgovaraju poznatim podacima o vojvodi, uključujući procenjenu starost, ali, kao i u ostalim slučajevima, identitet bez DNK analize nije moguće potvrditi.
Zbog toga je 23. septembra urađeno CT snimanje ove lobanje, koje bi trebalo da omogući detaljniji pregled njene unutrašnje strukture i povreda koje se ne vide spolja.
Projekat "Novo lice Ćele-kule" jedan je od retkih u kulturi koji je u potpunosti realizovan samo uz podršku donatora, više od 150 građana iz Srbije i regiona.
Glas javnosti/E02S