U Americi je 1922. donet zakon koji je propisivao dužinu kupaćih kostima. Tačno se znalo koja je dužina moralna a koja širi nemoral.
Foto: wikipwdia
Na fotografiji je policajac Bil Norton koji na jednoj Vašingtonskoj plaži revnosno brine o sprovođenju zakona. Policija je, naime, dobila taj zadatak pošto je donesena odredba prema kojoj udaljenost između donjeg dela pantalonica kupaćeg i kolena nije smela da bude veća od 15 centimetara. Policajci su šetali po plažama i naplaćivali kazne ženama ako su bile “oskudno odevene”, što se proveravalo na licu mesta. Veća udaljenost od propisane značilo je da se plati kazna od 10 dolara, što je za to vreme bilo papreno.
Prema medijskim izveštajima policija je čak 50-ak žena proterala sa plaže u Atlantik Sitiju 1923. godine zbog neprikladnih kupaćih kostima.
U tim 20-im godinama 20 veka žene koje su imale prekratke kupaće su imale nekoliko opcija ili da napuste plažu ili da budu uhapšene. Takva se praksa nastavila narednih godina.
O apsurdnosti tog čina svedoči slučaj mlade majke koja je uhapšena sa svoje dvoje dece i odvedena u zatvor. Da bi izbegla sramotu pokušala je da potkupi policijsku službenicu pa joj je ova dodala na optužnicu i pokušaj podmićivanja.
Muž je kasnije došao po decu, ali ona je morala čak i da plati kaznu i ode na sud. Godine 1925. zabranjeni su beli kupaći kostimi, kao i oni u boji kože, pa su tako policajci sa sobom počeli da nosei i skale zabranjenih boja, zbog čega su, takođe primenjivali sličnu taktiku maltretiranja.
Krajem dvadesetih godina policija je sve teže izlazila na kraj sa ženama, zbog čega je na plažu počela da dovlačii krojačice, koje su intervenisale na licu mesta dodavanjem tkanine ako je kupaći bio prekratak.
Glas javnosti