Kada se danas pomene Iran, prve asocijacije su obično geopolitičke tenzije, nafta i nuklearni sporazumi. Međutim, iza političkih naslova krije se svakodnevni život više od 90 miliona ljudi koji žive i rade u ekonomiji koja već decenijama funkcioniše pod strogim međunarodnim sankcijama.
Zemlja bogate istorije i kulture postala je dom ljudi koji su usavršili umetnost prilagođavanja. Zbog dugogodišnjih ekonomskih blokada Iran je bio primoran da razvije takozvanu „ekonomiju otpora“, oslanjajući se na sopstvenu proizvodnju gotovo svega – od hrane do automobila.
Rezultat je tržište koje prosečnom Evropljaninu deluje kao potpuno drugačiji svet, naročito kada su u pitanju cene.
Država snažno subvencioniše gorivo kako bi zaštitila životni standard stanovništva. U okviru mesečne kvote od 60 litara, litar benzina košta svega oko 0,26 evra.
Ni komunalni troškovi nisu mnogo veći. Osnovne komunalije za stan od oko 85 kvadratnih metara u Teheranu (struja, voda i grejanje) u proseku koštaju oko 13 evra mesečno.
Brzi kućni internet, iako uz određena ograničenja i filtere, košta u proseku oko 6 evra.
Koliko košta svakodnevni život
Zbog sankcija uvoz stranih proizvoda je otežan i skup, pa su prodavnice uglavnom pune domaćih brendova. Zbog toga su osnovne namirnice relativno jeftine:
Kultura izlazaka, ispijanja kafe i tradicionalnog čaja veoma je razvijena. Upravo zbog pristupačnih cena hrane i pića mnogi Iranci i dalje imaju bogat društveni život uprkos ekonomskim problemima. Cena čaja u Teheranu u proseku iznosi oko 0,26 evra.