Svi trgovinski lanci imaju poneka sniženja, a cene umeju drastično da variraju od prodavnice do prodavnice i kada nisu na popustu. Demostat je, upoređujući cene, utvrdio da potroščka korpa košta od 6.045 do 7.019 dinara za istu grupu namirnica.
Ekipa Demostata pokušala je da u prodavnicama najvećih trgovačkih lanaca utvrdi sličnosti i razlike u cenama jedne obične korpe, grupe namirnica koje podmiruju potrebe od nekoliko dana do više nedelja, zavisno od vrste i potrošačkih navika. Kupovinu su obavili krajem juna u prodavnicama pet velikih lanaca: Rodi, Univereksportu, Maksiju, DIS-u i Lidlu. Na spisku za kupovinu našlo se 29 proizvoda.
Na spisku za nabavku nalazio se 1,5 litar mleka, litar jogurta, 400 grama pavlake, 500 grama belog sira, 250 grama maslaca, 10 jaja klase M, po pola kilograma svinjskog i junećeg buta i pilećeg filea, 300 grama stišnjene šunke, konzerva tunjevine od 170 grama, 75 grama paštete, 250 grama margarina, litar ulja, po kilogram mladog krompira, paradajza, mladog kupusa, šećera, brašna, hleb “sava” od 500 grama, po 400 grama makarona, špageta, smrznute boranije i smrznutog graška, 300 grama keksa, 80 grama čokolade, šampon za kosu od 360 mililitara i 10 rolni toalet papira. Deterdžent kao 29. namirnica, nije uključen u konačan zbir.
Prvi zaključak Demostata je da se u svih pet trgovina gotovo sve cene završavaju sa 99 para, iako one odavno nisu u upotrebi. Kako objašnjavaju, većinu kupaca to nervira i svakako nije u njihovom interesu, ali se trgovci drže starog trika da na prvi pogled cena od 499,99 potrošačima deluje mnogo prihvatljivije nego (zaokruženih) 500 dinara, koliko će realno da plate.
Potom, Demostat je utvrdio da poređenje cena zahteva mnogo računanja, jer su određeni proizvodi pakovani u različitim gramažama, čak i kada je reč o istom proizvođaču.
Jedan od takvih primera je maslac. Pakovanje od 200 grama istog proizvođača prodaje se u tri prodavnice po ceni koja ide od 400 do 446 dinara. Potom, u jednom lancu su dva maslaca od po 125 grama koštala ukupno 425 dinara. Na kraju, u poslednjem lancu je 250 grama, ali druge marke, koštalo 350 dinara.
Ako se to svede na cenu za 250 grama, raspon bi bio još veći. Za istu količinu maslaca, naime, potrošači plaćaju od pomenutih 350, pa do čak 557 dinara.
Ovakav primer vidi se i kod stišnjene šunke, koja se prodaje u pakovanjima od 300, 314, 320 i 350 grama. Kada se cena svede na meru od 300 grama, vidi se da se ovaj proizvod prodaje od 240 do 281 dinar.
Razliku u ceni, naravno, najlakše je utvrditi kada je moguće poređenje proizvoda istog proizvođača i gramaže. Tako, na primer, ista marka pavlake od 400 grama košta od 150 do 190 dinara u različitim lancima, dok se jaja M klase kreću od 170 do 220 dinara za pakovanje od 10 komada. Pola kilograma svinjskog buta u pomenutim marketima košta najmanje 350 dinara, ali cene variraju – 425, 450, 460 dinara.
Poređenje bi, dakle, bilo jednostavnije kada bi trgovci za pakovane proizvode uz istaknutu cenu naglasili i koliko to košta po jedinici mere, na primer za kilogram ili litar. Neki marketi to i čine, ali ne svi. Uz to, pravilo je manje pakovanje nekog proizvoda košta nešto više po jedinici mere,što takođe otežava realno poređenje cena. Nešto je lakše utvrditi razliku kada je u pitanju rinfuzna roba, voće ili povrće, meso ili suhomesnato (ukoliko nije upakovano), jer se označena cena za kilogram ne menja i obračunava se na količinu koja se kupuje.
Takođe, nemaju svi lanci iste proizvođače u ponudi, pa je u nekim slučajevima nemoguće pronaći identičan proizvod na dva mesta. Primera radi, nije bilo moguće pronaći deterdžent istog proizvođača u pet trgovinskih lanaca.
Čak ni hleb “Sava” od 500 grama istraživači Demostata nisu pronašli u svim lancima, jer je u jednom od njih bio samo “rustik” od 480 grama po ceni od 150 dinara.
Odavno je rasprostanjena pojava da proizvođači u istu ambalažu na koju su kupci navikli smeštaju manju količinu proizvoda. Jedan od najpoznatijih primera za to je “milka” čokolada od 100 grama, jer pakovanje sada uglavnom ima 80 grama. Takođe, smrznuto povrće koje se nekada prodavalo u pakovanju od pola kilograma, sada ima 450 ili 400 grama. Umesto 1,5 litara mleka, neke kompanije sada prave boce od 1,45, iako dizajn ambalaže ostaje isti, tako da potrošači ovu promenu možda i ne primete.
Iako ovo smanjenje gramaže i prodavanje u identičnom pakovanju kupci često doživljavaju kao “prevaru”, udruženja potrošača više puta su isticala da ovo nije protivno zakonu, ali da jeste “posredan i perfidan” način da neki proizvod poskupi. Koliko je ova pojava raširena govori i činjenica da je dobila i poseban naziv – šrinkflacija.
Konačno, istraživači Demostata kupili su 28 proizvoda. Sa spiska je “otpao” deterdžent jer, kako je objašnjeno, nije bilo istog proizvođača u svim lancima, a prodavao se i u različitim formama – kapsule, prašak, tečni deterdžent…
Rezultat je pokazao da, kada se cene za sve proizvode svedu na jedinicu mere (cena po kilogramu ili litru proizvoda), razlike u cenama za kompletan račun postaju prilično visoke. Tako je ceo račun u jednom od lanaca koštao 6.045,16 dinara, da bi na drugom kraju skale taj isti račun u drugom marketu bio 7.019,45 dinara. Između su bili raspoređeni ostali lanci sa ukupnim računima od 6.270,38 dinara, 6.903,42 dinara i 6.962,65 dinara.
Ipak, račun sa kase ne znači da su svi proizvodi u najpovoljnijem marketu jeftiniji ili da su, suprotno, u najskupljem sve cene najviše. Konačan zbir troškova nabavke često zavisi od akcija kojih ima u svim lancima i od toga koliko su određenom potrošaču potrebni baš ti proizvodi, sa nižom cenom. Takođe, neke grupe roba u pojedinim lancima su i bez akcija jeftinije pa je za one koji imaju vremena, najbolja (ali malo verovatna) opcija da prvo obiđu markete u svojoj okolini a da onda naprave selekciju šta će u kom lancu nabavljati.
Glas javnosti /N011S
20 min