Dijalog po značenju je razumevanje, jer sama reč je delom izvedena od grčke reči logos (um, govor, nauka). Nauka pomoću dijaloga potvrđuje argumente. Nema istraživača koji ne zna koliki autoritet u svetu nauke ima Harvardski univerzitet, mnogi su se sreli sa zahtevom izdavača da se navodi literature u radovima prikazuju po harvardskom sistemu. Primer pravog dijaloga je publikovanje stavova ekološke aktivistkinje i borca za ljudska prava Sindi Jang (Sidney Young) 22. septembra 2021. u njihovoj kvartalnoj reviji HIR – Harvard
International Review:
Osiromašeni uranijum, devastirano zdravlje: Vojne operacije i ekološka nepravda na Bliskom istoku (https://hir.harvard.edu/depleted-uranium-devastated-health-military-operations-and-environmental-injustice-in-the-middle-east/)
Ona je sumirala rezultate vojnih intervencija u kojima je korišćena municija sa oiromašenim uranijumom (OU) i predlaže zabranu upotrebe ove municije. Svesna odnosa snaga u svetskim organizacijama, predlaže da to države same urade kao što su uradile Belgija 2009. i Kostarika 2011. godine. Pored vojnih intervencija bilo je kontaminacije u tzv prijateljskoj vatri odnosno greškom pogođena oklopna vozila koalicije, kao i samozapaljenja uskladištene municije.
Jedna od neželjenih vojnih katastrofa se dogodila u Dohi u Kuvajtu 11. jula 1991. u američkom vojnom kampu neposredno posle oslobođenja od Iračke okupacije. Na Internet stalnoj postavci autentičnih fotografija i podataka Vojske SAD se mogu naći detalji o ovoj katastrofi, koja je mogla biti mnogo gora ali zato je bilo ljudskih žrtava. (The Doha Disaster, "The Doha Dash" - Tank Encyclopedia (tanks-encyclopedia.com).
U ovom dokumentu se navodi da su tri vojnika poginula tokom čišćenja, 4 izgubljena tenka, 7 nosača municije, 4 AVLB-a, i 40 manjih i lakih vozila, čija je vrednost procenjena na oko 23,3 miliona tadašnjih američkih dolara i oko 14,7 miliona američkih dolara za uništenu municiju. Dodatnih 2,3 miliona američkih dolara je utrošeno za preliminarno čiščenje (sve dolarske vrednosti su iz 1991).
Ono što je takođe ostalo kao nasleđe su štete od municije sa osiromašenim uranijumom. Mnoge trupe koje su bile tamo u to vreme ili dolazile za čišćenje bile su izložene osiromašenom uranijumu i drugim hemikalijama, kako opasnim tako i radioaktivnim. Do dana današnjeg, mnogi od ovih vojnika prijavljuju tekuće zdravstvene probleme.
Vlada Kuvajta je pozvala eksperte Međunarodne agencije za atomsku energiju koji su ustanovili da u ostalim delovima nema značajne kontaminacije i opasnosti po zdravlje, kako je zaključeno u publikaciji iz 2003. https://www.iaea.org/publications/6880/radiological-conditions-in-areas-of-kuwait-with-residues-of-depleted-uranium
Kuvajtski eksperti su posle 18 godina isticali samo problem neočišćenih mina i ostataka neeksplodiranih projektila u pustinji Kuvajta (Samira A. S. Omar, N. R. Bhat, Adel Asem: Critical Assessment of the Environmental Consequences of the Invasion of Kuwait, the Gulf War, and the Aftermath) u knjizi koju su priredili 2009. Tarek A. Kassima i Damià Barceló Environmental Consequences of War and Aftermath | SpringerLink
U navedenoj knjizi naši autori su definisali najveće štete čije se posledice osećaju i posle 25 godina od bombardovanja. (Zorka Vukmirović, Miroslava Unkašević, Ivana Tošic: Atmospheric Transport and Deposition of Persistent Organic Pollutants Under Warfare Conditions; Zora S. Žunić, Nada R. Miljević: Environmental and Health Impact Assessment of Ammunition Containing Transuranic Elements; Vesna Martinovic-Vitanovic, Vladimir Kalafatic: Ecological Impact on the Danube After NATO Air Strikes; Aleksandar Popovic, Dragana Djordjevic, Dubravka Relic, Zorka Vukmirovic, Aleksandra Mihajlidi-Zelic, Predrag Polic: Speciation of Heavy Metals in Geological Matter of the Serbian National Parks, Protected Areas and Cities Within the Danube River Basin After the War Conflict in 1999)
Materijalna šteta u Dohi za uništeno skladište je bila oko 40 miliona tadašnjih dolara. Procene samo za štete u životnoj sredini u Srbiji i na sanaciji posledica u dolarima su 1000 puta više. Kuvajt treba da bude srećan što OU nije ostavio značajne posledice po zdravlje i životnu sredinu a posebno da danas ne bi bilo revizije po najnovijim saznanjima. I ti raniji podaci nemaju neku statističku značajnost. Ono što je imalo visoku statističku značajnost i pouzdanost je bila višegodišnja studija Harvardskog univerziteta o česticama koje su se oslobodile u požarima. Autor i predstavnik studije je Daglas Dokeri (Douglas Dockery) čuveni profesor ekološke epidemiologije na Harvardskoj medicinskoj školi. Studiju pod nazivom Kuwait Longitudinal Heath Study -Environment and Health in Kuwait, je saopštio na RAC-GWVI Meeting Minutes June 29-30, 2009 Page 30 of 248
On se zahvalio brojnim saradnicima, među kojima su i saradnici Medicinskog fakulteta Kuvajtskog univerziteta: Ebii Al-Ozairi, Jaafar Behbehani, Zoran Radovanović i Nasra Shah. U sveobuhvatnoj studiji je pokazao uticaj čestica PM 2,5 na zdravlje u širokoj populaciji, kao i uticaju na susedne države. Ova studija pripada kategoriji izvrsnosti (excellent) dok se to ne može reći za studiju NATO-Harvard: The Kosovo Case Study iz 2013. godine. Očigledno je da je studija urađena sa unapred datim zaključkom. U njoj je dat kratak osvrt na O navedena mogućnost njegovog ulaska u vodu za piće na pojedinim lokalitetima. Iste te godine je publikovan naučni članak u međunarodnom vodećem časopisu u kome je zaključeno da postoji jedino ograničenje da se na pojedinim mestima ne koristi voda za bebe. (Berisha F., C Goessler W., Uranium in Kosovo’s drinking water, Сhemosphere 93(2013) 2165-2170).
Prema mapi Kosova, prikaznoj u tom radu, brojna mesta uzorkovanja vode za piće su bila izvan širokog pojasa uz albansku granicu gde je municija sa OU bila intezivno korišćena, te su izostala prava merenja. Ovo je eklantantan primer nepoštovanja principa naučne čestitosti. Početkom ove godine prof. dr Manferd Mor, međunarodni pravni ekspert i kopredsednik Internacionalne koalicije za zabranu uranijumske municije, je u intervju za Kosovo Online (www.kosovo-online.com) ukazao stanovništvu Kosova i Metohije na opasnosti kod neočišćenih lokacija na kojima još uvek postoje ostaci OU i naveo kao donju granicu 10 tona bačenog OU na oko 100 lokacija. Imao je kontakte sa albanskim aktivistom Zafom Busolijem, koji je pokušao da preko kontaminiranih mesta nanese sloj čiste zemlje. I Busoli se razboleo kao i mnogi drugi stanovnici Kosova i Metohije, ali o tome nema zvaničnih podataka. Da li su znali kakvu vodu piju?
Članovi multidsciplinarnog tima inicijatora u sastavu dr Zorka Vukmirović, prof. dr Danica Grujičić, prof. dr Jasmina Vujič, dr Jagoš Raičević, general Slobodan Petković, dr Milica Tomašević, prof. dr Ratko Kadović i prof. dr Aleksandar Ćorac su sagledali sve ove probleme i takoreći u minut do dvanest su 10. juna 2024. povodom obeležavanja 25 godina od usvajanja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija proglasili Deklaraciju o potrebi mera sanacije posledica NATO agresije na SR Jugoslaviju.
AUTOR: Dr Zorka Vukmirović, naučni savetnik u penziji Instituta za fiziku Beogradskog univerziteta