Glas Javnosti


Dr Dragan Đokanović: Haški tribunal je nastao na prevarama i političkim pritiscima

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Haški tribunal je osnovao Savjet bezbjednosti „kao mjeru za očuvanje mira“, izbjegavši odlučivanje o tome i ratifikaciju međunarodnog ugovora u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Haški tribunal nije osnovala Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Sud koji je bi trebalo da sudi za genocid i da se oslanja na Konvenciju o genocidu koju je Rezolucijom usvojila Generalna skupština UN 1948. godine, morao je biti usvojen upravo rezolucijom Generalne skupštine UN. S obzirom na to da nije ni sudio za genocid već za hibridni termin „lokalni genocid“ i radio to po nelegitimnoj tezi o „lokalnom genocidu“, te da je i sam Haški tribunal na „mišiće“ (njemačke) ustrojena tvorevina, onda je praksa pokazala da su mu (Tribunalu) potrebni dodatni zakoni da čuvaju njegove presude.


Haški tribunal je osnovao Savjet bezbjednosti „kao mjeru za očuvanje mira“, izbjegavši odlučivanje o tome i ratifikaciju međunarodnog ugovora u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Kako je sve teklo:

  1. U avgustu 1992. godine, Klaus Kinkel je javno istupio sa zahtjevom da se uspostavi tribunal po uzoru na Nirnberški proces;
  2. Muslimanska strana, prigrabivši pečate međunarodno priznate BiH, od prvih dana rata slala je u Ujedinjene nacije sve ono što je mislila da joj odgovara u borbi protiv Srba;
  3. Rezolucijom 780, usvojenom 6. oktobra 1992. godine, Savjet bezbjednosti UN je naložio generalnom sekretaru da hitno osnuje Komisiju eksperata. Njen zadatak je bio da prikupi, ispita i analizira dokaze o teškim kršenjima Ženevskih konvencija u bivšoj Jugoslaviji. Svi „dokazi“ su, naravno, iz Sarajeva, obrađene izjave instruisanih svjedoka.
  4. Odmah po osnivanju Komisije eksperata UN, koju je 26. oktobra 1992. godine imenovao generalni sekretar UN-a Butros Butros-Gali, Mahmud Šerif Basijuni je postao jedan od petorice njenih članova. Tokom prve faze rada djelovao je i kao specijalni izvjestilac za prikupljanje i analizu „činjenica“ (čitati: friziranih informacija iz Sarajeva).
  5. Nakon što je Komisija eksperata dostavila svoj prvi izvještaj, Savjet bezbjednosti je, u februaru 1993. godine, usvojio Rezoluciju 808. Rezolucijom 808, donijeta je formalna odluka o osnivanju Tribunala u Hagu. Rezolucija je naložila generalnom sekretaru da u roku od 60 dana izradi Statut i konkretne prijedloge za rad suda. U ovoj fazi su se inicijative Klausa Kinkela i pravnih timova iz Sarajeva pretočile u konačan nacrt suda. Kinkelova Njemačka bila je među najglasnijima, insistirajući na tome da sud mora imati ovlašćenje da sudi i za genocid i za zločine protiv čovječnosti, što je bila direktna podrška kvalifikacijama koje je Sarajevo iznosilo u Ujedinjenim nacijama. Njemačka je Kancelariji UN-a za pravne poslove dostavila kompletnu verziju nacrta statuta koju su pripremili njemački pravnici po Kinkelovom nalogu i uz njegovo učešće. Većina ključnih odredbi iz tog njemačkog prijedloga završila je u finalnom tekstu UN-a. Ovaj proces je završen 25. maja 1993. usvajanjem Rezolucije 827, kojom je Statut zvanično potvrđen i Tribunal formalno počeo da postoji.

Presude takvog suda, sada, u Sarajevu, pokušavaju zakonom da sačuvaju. Međutim: „Kome zakon leži u topuzu tragovi mu smrde nečovještvom!“, kaže srpski vladar u svom „Gorskom vijencu“.

 

Na njihovu žalost, ti tragovi su otkriveni. Vjerovatno zato što jako, kako pjesnik reče, „smrde nečovještvom“.

Doktor Dragan Đokanović




Glas javnosti

Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR