Knežević je rekao da ga ministarske funkcije nikada nisu posebno privlačile. Ipak, kada je reč o mestu premijera ili predsednika države, kroz osmeh je poručio da takvu mogućnost ne bi unapred odbacio.
Lider DNP-a govorio je i o manje poznatoj strani svog života – književnosti, poeziji, odrastanju u Zeti, kao i ličnoj ceni dugogodišnjeg bavljenja politikom. Knežević je odrastao u porodici prosvetnih radnika, bio je odličan učenik, a sebe danas opisuje kao „štrebera iz poslednje klupe”, zainteresovanog za istoriju, sport, ali i nestašluke.
Posebno mesto u njegovoj životnoj priči zauzima Zeta, kraj kojem pripada i kojem se neprestano vraća. O Zeti govori kroz pitanja identiteta, poljoprivrede, ukorenjenih stereotipa i njene neraskidive povezanosti sa Podgoricom. Književnost je, kako je istakao, u njegov život ušla mnogo pre politike.
Još 1997. godine proglašen je za najboljeg mladog pesnika Podgorice, a i danas smatra da je bolji književnik nego političar. Njegov roman „Obala nesanice” nastao je tokom kućnog pritvora i pandemije virusa korona. Reč je o satiričnoj priči o izmišljenoj državi u kojoj se, kako je naveo, lako mogu prepoznati obrisi crnogorske stvarnosti.
Knežević je otkrio i da je mnoge pesme napisao u avionu, ali i tokom sednica Skupštine Crne Gore. – Kada slušam pojedine kolege, ostaje mi da biram hoću li zaspati ili napisati pesmu – kazao je Knežević u šaljivom tonu. Govoreći o svakodnevici jednog političara, predsednik DNP-a ocenio je da je ona mnogo složenija od onoga što građani mogu da vide u televizijskim prenosima i javnim nastupima.
Kako je objasnio, ljudi mu se obraćaju zbog zapošljavanja, zdravstvenih problema, dugova, porodičnih sukoba, ljubavnih nedoumica i brojnih drugih životnih teškoća. Zato je, prema sopstvenim rečima, tokom političke karijere morao da bude pomalo lekar, psiholog, bračni savetnik, pravnik i socijalni radnik. Iza humora, međutim, nalazi se i ozbiljna cena političkog angažovanja.
Knežević je rekao da mu je politika mnogo više uzela nego što mu je dala – od zdravlja i živaca, do zatvora, sudskih postupaka i hapšenja članova njegove porodice. Naveo je da nikada nije umeo da ćuti kada se sa nečim ne slaže, pa ni onda kada je reč o potezima političkih partnera sa kojima deli vlast. P
osebno je kritikovao nepotizam i privilegije u državnom sistemu, naglašavajući da treba praviti jasnu razliku između privatnog života političkih protivnika i pitanja od javnog interesa. Knežević je u emisiji govorio i o odnosima vlasti i opozicije, evropskim integracijama Crne Gore, iskustvima iz zatvora i sudnica, kao i o životu iza političke scene.
Glas javnosti/ P02S