Prema njegovoj oceni, upravo bi Balkan mogao postati ključ za izlazak iz ukrajinskog rata – i snažan pritisak na ruskog predsednika Vladimira Putina.
Džozef ističe da je predsednik Donald Tramp tokom prve godine mandata više puta menjao stav o Ukrajini, sve do sadašnje pozicije da se prekid vatre uspostavi na postojećim linijama fronta. Iako je taj stav prihvatljiv Kijevu i Evropskoj uniji, on otvara i brojna pitanja bezbednosnih garancija, što postaje glavna prepreka mirovnom procesu.
Putinova opsesija teritorijom i slabosti Ukrajine
Prema Džozefu, Putin je sve svoje nade usmerio na kontrolu zapadnog Donbasa, oblasti koju ruske snage ni posle tri godine rata nisu uspele da u potpunosti stave pod svoju vlast. Istovremeno, Ukrajina se suočava sa teškoćama u mobilizaciji, dok Evropa nije u stanju da Kijevu obezbedi dovoljno snažnu vojnu pomoć da promeni situaciju na terenu.
U takvoj „pat poziciji“, Džozef smatra da Vašington mora da ponudi novi diplomatski mehanizam koji bi doveo do održivog primirja.
Balkan kao ključ za prekid vatre
Džozef predlaže da SAD primene principe Rezolucije 1244 – modela koji je 1999. godine okončao rat na Kosovu – i da ga prenesu na Donbas. Taj model bi uključio:
privremenu međunarodnu administraciju u spornim oblastima,
odlaganje pitanja suvereniteta,
dogovorene referendume u budućnosti,
učešće mirovnih snaga,
spisak konkretnih bezbednosnih garancija i mehanizama.
Na taj način bi obe strane mogle da „sačuvaju obraz“:
Ukrajina bi mogla da tvrdi da Donbas ostaje deo Ukrajine, a Rusija da se pitanje statusa rešava voljom naroda – upravo kako je Kremlj godinama pravdao aneksiju Krima.
Džozef podseća da Putin već decenijama poziva na „strogo pridržavanje“ Rezolucije 1244 kada je reč o Kosovu, te da je sam proglašavao kosovski presedan kao opravdanje za akcije Rusije u Ukrajini. Upravo to, smatra on, otvara prostor da se isti model primeni i u Donbasu.
Kosovo i Srbija kao udarna tačka pritiska na Kremlj
Ključni deo Džozefove studije odnosi se na Srbiju. On tvrdi da bi NATO – uz podršku Trampove administracije – mogao da ponudi Srbiji članstvo, zajedno sa Kosovom. Takav potez bi, po njemu, stvorio trenutni potres u ruskoj spoljnoj politici, jer Moskva dugoročno računa na Srbiju kao najpouzdanijeg partnera u Evropi i glavnog oslonca u borbi protiv međunarodne pozicije Kosova.
Po Džozefu, ruski uticaj na Srbiju se ne zasniva pre svega na „slovenskom bratstvu“, već na pitanju Kosova. Ukoliko bi Srbija i Kosovo ušli u NATO, Kremlj bi izgubio jedan od najvažnijih polugu uticaja na Balkanu.
On podseća da je Putin svojevremeno – pozivajući se na „kosovski presedan“ – praktično olakšao Zapadu da unapredi poziciju Kosova u međunarodnim institucijama. To je u Srbiji izazvalo ogorčenje i otvorene kritike, čak i u režimskim medijima.
Trampov „veliki potez“: NATO paket za Srbiju
Džozef smatra da Tramp, za razliku od Bajdena, ima spremnost da „razmisli van postojećih šablona“ i da Srbiji ponudi:
brzi put u NATO,
značajan finansijski i bezbednosni paket,
podršku za unutrašnje reforme,
i istovremeno snažno ograničenje ruskog uticaja u Beogradu.
Po njemu, aktuelna politička kriza u Srbiji čini ovu ideju realnijom nego ikada.
Zašto bi ovo pogodilo Rusiju?
Prema Džozefu:
Srbija je „najstariji i najbliži ruski saveznik u Evropi“.
Ulazak Srbije u NATO bio bi geopolitički poraz za Moskvu i Peking.
Kremlj bi izgubio sposobnost da utiče na status Kosova.
Rusija bi ostala bez ključnog diplomatskog partnera u UN.
Putin bi bio primoran da prihvati kompromis u Ukrajini.
Zaključak Džozefove studije
Američki stručnjak zaključuje da bi kombinacija dva procesa:
primene „kosovskog modela“ za Donbas, i
uključivanja Srbije u NATO,
mogla dovesti do:
održivog prekida vatre u Ukrajini,
slabljenja ruskog uticaja na Balkanu,
jačanja američke pozicije u Evropi,
i guranja Putina ka diplomatskom rešenju sukoba.
Prema Džozefu, Putin godinama traži da se svet drži Rezolucije 1244 – i upravo to bi moglo postati polazna tačka za novi svetski diplomatski dogovor koji bi oslabio Rusiju, a otvorio novu ulogu za Balkan.
Glas javnosti/N01S