Ljudi nikome ne dopuštaju da zauzme njihov posed, i ako se javi i najmanji konflikt oko međa, mašaju se za kamenice i oružje. A, opet, dozvoljavaju da drugi provaljuju u njihov život, štaviše, sami uvode njegove buduće vlasnike.
I neće se naći niko ko bi želeo da razdeli svoj novac. Dok život, to svaki razdaje svima redom!
Stegli su se čuvajući bogatstvo, no čim se radi o razbacivanju vremenom, jedinom stvari kod koje je škrtost valjana, tu su veoma široke ruke.
Kad vidiš nekoga da često nosi službeno odelo, kad čuješ da se nečije ime slavi na forumu, nemoj da te obuzme zavist: ove stvari plaćaju se životom. Ti bi ljudi žrtvovali sve svoje godine, samo da se jedna računa po njima.
Okreni se onome, što je mirnije, pouzdanije, važnije. Zar smatraš da se tvoja briga za žito (da se ono prebaci u ambare, a da ga ne načnu nepošteni i nemarni prevoznici, da se ne ovlaži i ne ubuđa, da mu se tačno izmere težina i zapremina) može uporediti sa nastojanjem da se približiš svetim i uzvišenim stvarima, sa težnjom da saznaš kakvu suštinu, volju, poreklo i izgled ima bog!
Da pronikneš kakva sudbina čeka tvoju dušu i gde nas priroda smešta kada se odvojimo od tela?
I za kraj savet za sva vremena:
Veruj mi, bolje je svesti bilans svoga života, nego bilans prometa žitom.