Govori o produženoj krizi u Srbiji deset meseci posle pada nadstrešnice, o Vučićevom novom pozivu na debatu, objašnjava zašto taj poziv smatra demagoškim gestom. Kome odgovara ovakva situacija, da li su vanredni izbori jedino rešenje krize, pod kojim uslovima, zašto ih vlast ne raspisuje, kome oni (ne) odgovaraju? Da li su strasti otišle toliko daleko da je za neka rešenja previše kasno? Kako gleda na skupove protiv blokada, a kako na petomesečnu blokadu u vidu šatorskog naselja u strogom centru Beograda. Ocenjuje kako su na svojevrsnom ispitu pred koji su ih stavile blokade do sada prošli studenti, profesori, političari, policajci, sudije, tužioci, vlast... Dokle se stiglo sa studentskom listom i programom, kako bi to trebalo da izgleda, mogu li se studenti odupreti pokušajima uticaja sa raznih strana, šta možemo očekivati u septembru? Profesor Lompar govori i o pokušajima diskreditacije i napadima kojima je izložen sa raznih strana zbog toga što otvoreno kritikuje vlast, i ne samo vlast, i ukazuje na anomalije u našem društvu i državi.