Glas Javnosti

DO POSLEDNJEG DAHA ZA ZDRAVU SURDULICU

Lični stav
Autor: Glas javnosti

Trećeg dana pravoslavnog Uskrsa, 7. aprila,  ostali smo bez neumornog borca za zdravu životnu sredinu, dr Mirjane Anđelković Lukić.

Njena dugogodišnja borba je trajala gotovo sve do poslednje tri nedelje pred njen konačni odlazak.  Borila se protiv zloupotrebe naših prirodnih resursa, posebno eksploatacije našeg rudnog blaga, zalagala se da se utvrdi istina o posledicama NATO bombardovanja po zdravlje i životnu sredinu, ali je životnu borbu vodila za svoju Surdulicu. 

Njena borba je postala paradigma ekološkog aktivizma NE protiv tehnološkog razvoja Srbije, već ZA čistu životnu sredinu i uređenu državu koju nasleđuju buduće generacije. 


Neposredno posle otvaranja autoputa ka jugu Srbije polovinom juna 2019. godine dr Mirjana Anđelković Lukić je organizovala tribinu o uticaju fabrike mineralne vune,
Knauf Insulation, na kvalitet vazduha u Surdulici i posledično štetnim uticajima na zdravlje stanovništva u gradu i okolini. Učesnici su bili prof. dr Alek Račić, dr Zorka Vukmirović i domaćica dr Mirjana (slika u prilogu). Profesor Račić je iskoristio prednost novootvorenog autoputa i bio u jednodnevnoj poseti. Ja sam, pak, bila gost predsednika Skupštine opštine Surdulice, gospodina Novice Tončeva.  Uživala sam u izuzetnom gostoprimstvu, susretima sa uglednim građanima Surdulice i  što mi je bilo najkorisnije  - upoznala sam prostornu raspodelu osetljivih receptora u odnosu na fabriku mineralne vune, koja predstavlja najveći permanentni izvor zagađenja vazduha.  

Na prvom mestu sam već pri ulasku u Surdulicu primetila da se nad putem nadvilo ogromno brdo nepokrivene šljake iz fabrike, sa koga vetar diže i prenosi čestice koje padaju na grad u dolini.  Gore iznad iz dimnjaka se vio cni dim. Ispod, na padini, je lišće drveća bilo plave boje presvučeno slojem nataloženih čestica. Grad je presečen sa rečicom dobro obrađenih obala. Reka teče iz pravca spuštanja vazdušnih struja sa Stare Planine i doprinosila je pročišćavanju vazduha u gradu pre izgradnje fabrike. Surdulica je bila u kategoriji poznatijih vazdušnih banja.Tako su se podizali gradovi i u Srednjem veku – reka nizvodno odnosi smrad. U Surdulici se oseća smrad poreklom iz fabrike koji se preko noći spusti naniže i sa  hladnijim vazduhom zadrži u jutarnjim časovima dok se zagrevanjem Sunčevim zracima ne podigne. To je već česta pojava u našim gradovima -  “vazduh “ se vidi i oseća!   


U razgovoru pred tribinu smo čuli  od gospodina Tončeva da fabrika nema dozvolu za proširenje proizvodnje. Nisam imala priliku da vidim studiju o uticaju na životnu sredinu prethodnog postrojenja. Ptanje je da li je uopšte bila urađena, i generalno tu leži ključ rešavanja problema u životnoj sredini, jer po važećem zakonu bez toga se ne bi smeli graditi ni proširivati industrijski pogoni. To se odnosi i na korišćenje svih prirodnih resursa, posebno rudnog blaga.
 

U  Republici Srbiji je na snazi Zakon o proceni uticaja na životnu sredinu iz 2004. sa izmenama 2009. godine (Sl. Glasnik RS br. 135/2004 I 36/2009), znači 15 godina star. Jedina obaveza je da se zna ime nosioca projekta a on odgovara za izvođače. Neobavezno tumačenje je dato uz tekst Zakona u elektronskoj verziji. 

“Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu obično pripremaju stručnjaci iz oblasti zaštite životne sredine, inženjeri, biolozi, geografi, ekolozi i drugi relevantni stručnjaci. Ovi timovi rade zajedno kako bi analizirali potencijalne uticaje projekta na okolinu i predložili mere za minimiziranje tih uticaja. U zavisnosti od vrste projekta, ovo može biti deo zakonskih zahteva ili dobre prakse u oblasti zaštite životne sredine.” 

Dakle, obično a ne obavezno neimenovani stručnjaci za relevantnu oblast! 


A sad još manje obavezno je da se zna ko su članovi tehničke komisije koji ocenjuju validnost studije o proceni uticaja. U članu 22, stav prvi navedenog Zakona stoji:  
 

Nadležni organ najkasnije u roku od deset dana od dana prijema zahteva za saglasnost obrazuje tehničku komisiju za ocenu studije o proceni uticaja. 

Predsednik tehničke komisije imenuje se iz reda zaposlenih ili postavljenih lica u nadležnom organu. 

Za članove tehničke komisije mogu biti imenovana lica sa visokom stručnom spremom odgovarajuće struke, odnosno smera i odgovarajućim stručnim rezultatima, iz reda: 

1) zaposlenih ili postavljenih lica u nadležnom organu; 

2) zaposlenih ili postavljenih lica u zainteresovanim organima i organizacijama; 

3) nezavisnih stručnjaka. 

Na osnovu mog dugogodišnjeg iskustva čemu svedoče opisane opservacije za Surdulucu, prave procene i ocene ne može biti ako prcenitelji ili ocenitelji nisu posetili objekat ili teren o kome pišu. Svaki objekat ili teren ima svoje specifičnosti, te se validno mišljenje ne može donosti na osnovu poznatih analogija. U slučaju Surdulice treba pratiti tragove smrada u više vremenskih situacija, zatim za te situacije analizirati postojeća merenja da bi ih mogli uporediti sa proračunima rasprostiranja zagađujćih materija u vazduhu. 

Surdulica je imala sreću da je u njoj živela dr Mirjana Anđelkovič Lukić, koja je imala takav pristup rešavanju problema i sarađivala sa ekspertima priznatim i kod nas i u svetu. Predloženo je da se za fabriku nađe nova lokacija i da se obavezno ugrade filteri na svim ispustima. Svedoci smo da se i u drugim gradovima bude aktivisti, koji treba da istraju na zahtevima da se u zakonske propise unesu sva savremena saznanja o štetnim uticajima na zdravlje i životnu sredinu.  

 

AUTOR: Dr Zorka Vukmirović, naučni savetnik u penziji   

BONUS VIDEO


SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR