Studija je objavljena u avgustovskom izdanju časopisa Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik. Publikacija se bavi istraživanjima iz oblasti papirologije i epigrafike antičkog perioda. Iako pisani izvori sugerišu da su se domovi za stare u ovom regionu češće javljali od hrišćanske ere nadalje, istraživači svoje otkriće nazivaju „živim dokazom“.
„Može se pretpostaviti da je mozaik bio postavljen na ulazu u zgradu koja je na poseban način bila otvorena ili posvećena starijim osobama“, navodi se u studiji. Medaljon je „stavljao pozdrav upućen starijima na usne svake osobe koja bi ušla. Ili ga je upućivao samim stanovnicima zgrade“.
Tokom iskopavanja 2023. i 2024. tim sa Instituta za arheologiju Zinman pri Univerzitetu u Haifi otkrio je deo očuvanog mozaika, polomljenog sa svih strana i prekrivenog građevinskim šutom sa fragmentima vizantijske keramike i delovima razbijenog mozaika, uključujući i druge natpise koje nije moguće rekonstruisati. Ispod poda pronađeni su novčići koji datiraju s kraja 4. ili početka 5. veka.
Hrišćanski simboli na mozaiku u početku su ukazivali da je reč o crkvi. Međutim, arheolozi, koji su već otkrili više crkava i religijskih objekata u Hiposu, nisu našli arhitektonske dokaze za još jednu crkvu.
Zato su počeli da razmatraju druge mogućnosti, analizirajući natpise i stil mozaika, kao i njegovu lokaciju blizu raskrsnice dve glavne ulice. Pomogli su im i istorijski dokumenti koji govore o moralnoj obavezi brige o starima i osnivanju specijalizovanih ustanova za njihov smeštaj.
Tim, u kojem je i Gregor Stab, filolog sa Univerziteta u Kelnu, proučio je i druge antičke natpise. Jedan iz Jerusalima svedoči da je bračni par iz Vizantije osnovao „dom za skromne stare žene“ u sklopu crkve posvećene Bogorodici (Mariji Teotokos).
Lesli Brubejker, profesorka emeritus vizantijske umetnosti na Univerzitetu u Birmingemu, koja nije učestvovala u istraživanju, nazvala je ovo otkriće „izuzetno zanimljivim“. Takođe je napomenula da su bolnice tog perioda imale odeljenja za brigu o starijima. „Možda zapravo gledamo deo veće bolnice“.
Takve bolnice često su bile povezane s crkvama, dodao je njen kolega, vizantolog Danijel Rejnolds.
„Upotreba krsta, alfa i omege i lovorovog venca je motiv koji se obično viđa samo u crkvenom ili monaškom kontekstu“, rekao je u intervjuu.
„Međutim, motiv vode života (pehar s golubicama) takođe se može povezati sa lečenjem. Vrlo je moguće da gledamo u gradski manastir koji je imao prostor i ustanovu za brigu o starijima“.
Dok arheolozi ne iskopaju veći deo lokaliteta, „mislim da je još prerano za konačan zaključak“, rekao je on.
Istraživači se slažu da su potrebna dalja istraživanja.
„Ovo istraživanje je otvorilo mnogo novih pitanja“, rekao je arheolog Majkl Ajzenberg, jedan od direktora projekta Hipos, zajedno sa Arletom Kovaljevskom.
„Neka od njih će obraditi kolege koje su jednako uzbuđene kao i mi“.
Hipos je pripadao Dekapolisu, grupi od 10 gradova koji su bili centri grčke kulture u području sa pretežno semitskim stanovništvom. Tokom vizantijskog perioda, Hipos je bio verski, društveni i poljoprivredni centar. Danas se nalazi u okviru Nacionalnog parka Susita, kojim upravlja Uprava za prirodu i parkove Izraela.
Arheološka iskopavanja u Hiposu traju neprekidno od 2000. godine. Otkriveno je bogatstvo: rimska bazilika, teatar i kupatilo, gradske kapije iz rimskog perioda. Čak i zlatni nakit.
„Naš cilj je da popunimo praznine u istorijskoj priči. Ne samo o stanovnicima Hiposa, njihovom načinu bogosluženja i svakodnevnom životu“, rekao je Ajzenberg, „već u ovom slučaju i da osvetlimo sasvim novu ideju, poznatu uglavnom iz pisanih izvora i to tek vek kasnije“.
Glas javnosti /S04S