Za eksperiment je korišćen simulator mesečevog tla kompanije "Egzolit Labs", koji verodostojno oponaša uzorke donete misijama Apolo. Tim je dodavao vermikompost (proizvod kalifornijskih crvenih glista) bogat hranljivim materijama i raznovrsnim mikrobiomom. Ovaj kompost se može proizvoditi od organskog otpada (ostaci hrane, pamučna odeća, higijenski proizvodi) koji bi inače bio bačen tokom misija.
Seme leblebija je pre sadnje tretirano arbuskularnim mikoriznim gljivama (AMF). Ove gljive stvaraju simbiozu sa biljkom: pomažu u apsorpciji hranljivih materija, a istovremeno smanjuju usvajanje toksičnih teških metala.
Da li je moguć uzgoj visokoproteinske hrane ne Mesecu?
Rezultati su pokazali da mešavine sa do 75% simuliranog regolita omogućavaju normalan rast i berbu zrelih mahuna. Kod većih koncentracija regolita (preko 75%) biljke su pokazivale stres i rano venuće. Ipak, one tretirane gljivama preživljavale su duže i bolje podnosile stres u poređenju sa netretiranim biljkama. Važno otkriće je i da su gljive uspešno kolonizovale koren i preživele u simulantu – što znači da bi ih u realnim uslovima verovatno trebalo uneti samo jednom.
Iako je berba leblebija velika prekretnica, ostaju otvorena pitanja o ukusu, nutritivnoj vrednosti i bezbednosti. Treba utvrditi da li su toksični metali ostali u biljci i koliko su leblebije zdrave za astronaute.
„Želimo da sagledamo njihovu izvodljivost kao izvora hrane. Koliko su hranljive? Da li sadrže sve što je potrebno astronautima? Ako trenutno nisu bezbedne za konzumaciju, koliko generacija je potrebno da postanu?“, objašnjava Džesika Atkin, doktorant na Odeljenju za nauke o zemljištu i usevima Univerziteta Teksas A&M.
Ovo istraživanje približava nas ideji da astronauti na Mesecu jednog dana mogu da uzgajaju sopstvenu visokoproteinsku hranu – možda čak i naprave „mesečev humus“.
Glas javnosti /S04S