Pre nego što se 1196. zamonašio, vladao je Srbijom kao veliki župan. Vlast je preuzeo 1166. kad je zbacio brata Tihomira, velikog župana, štićenika dvora u Carigradu.
Ubrzo po preuzimanju vlasti pokušao je da se odupre suprematiji Vizantije, protiv čije je vojske ratovao u savezu sa Mletačkom republikom, ali je to uspeo tek posle smrti vizantijskog cara Manojla Komnina 1180.
U savezu sa Ugarskom napao je i Srbiji priključio zetsko primorje (staru srpsku Kraljevinu Duklju), Trebinje, Zahumlje, oblast oko Južne i Velike Morave kao i prostor Kosova i Metohije (bez Prizrena). Nemački car i jedan od vođa Trećeg krstaškog rata Fridrih I Barbarosa, koji je s vojskom na osnovu sporazuma s Nemanjom prošao kroz Srbiju, 1189. nije prihvatio njegovu ponudu za zajedničku borbu protiv Vizantije.
Kad su krstaši prešli u Malu Aziju, Vizantija je napala Srbiju 1190. ali je Nemanja uspeo da očuva samostalnost države. Pošto je presto ustupio srednjem sinu, docnije prvom kralju iz dinastije Nemanjića - Stefanu Prvovenčanom, a ne najstarijem Vukanu, zamonašio se u svojoj zadužbini manastiru Studenica. Sa najmlađim sinom Rastkom, čije je monaško ime bilo Sava, podigao je na Svetoj Gori manastir Hilandar, koji je ubrzo postao najznačajniji srpski duhovni i književni centar.
Podigao je i crkve i manastire Đurđeve Stupove, Bogorodičin manastir i Svetog Nikolu kod Kuršumlije. Srpska pravoslavna crkva slavi ga kao Svetog Simeona Mirotočivog, prvog u nizu svetitelja iz loze Nemanjića.
Glas javnosti/T01S
26 min
26 min