Nekada nije bilo mnogo filozofije. Ako si šio odela, bio si krojač. Ako si vozio gazdu, bio si šofer. Ako si išao po burek, cigarete i završavao tuđe poslove — bio si potrčko. Grubo, direktno, bez uvijanja.
Danas živimo u vremenu kada je, izgleda, važnije kako nešto zvuči nego šta zapravo jeste.
Krojač je postao stilista. Šofer je sada menadžer transporta. Potrčko je asistent. Prodavac magle postao je influenser. Čak i obična kasapnica danas zvuči luksuznije ako je nazovete „butik mesa“.
U međuvremenu, društvene mreže, marketing i politička korektnost napravili su čitavu industriju novih naziva. Više niko ne čisti — sada je higijenski tehničar. Niko ne prodaje priču — sada gradi lični brend. Niko nije samo poznat bez razloga — sada je starleta.
I možda u tome ne bi bilo ničeg spornog da iza novih titula uvek stoji i nova vrednost. Problem nastaje kada se promeni samo etiketa, dok su navike, mentalitet i sistem ostali isti.
Jer nije svaki stilista umetnik. Nije svaki influenser preduzetnik. Nije svaki menadžer zaista menadžer. A nije ni svaki „analitičar“ čovek koji zaista nešto analizira.
Možda je to i najbolja slika našeg vremena: što je suština tanja, naziv mora da zvuči ozbiljnije.
Nekada si morao da znaš zanat da bi te poštovali. Danas je ponekad dovoljno da znaš kako da napišeš funkciju na vizitkarti ili Instagram profilu.
Pitanje je samo jedno — da li smo napredovali, ili smo samo naučili da starim stvarima damo skuplje ime?
Glas javnosti