Na pomenutoj stranici navodi se da na prvi pogled, sve deluje uobičajeno. Mladić se kreće ulicama grada i snima videe sa decom, postavlja im pitanja o veri, a kao nagradu deli knjige. Kako bi se zaštitio, insistira da deca pozovu roditelje i zatraže saglasnost za objavljivanje snimaka na društvenim mrežama.
Devedesetih godina, Miloševićeva policija ih je tukla kao majmune, pa su isti bili prinuđeni da deluju u ilegali, vodeći računa da ne budu razotkriveni.Posle petooktobarskog puča, takve sekte su legalizovane i one su danas zvanično crkve.Svojim štetnim delovanjem manipulišu građane, ispiraju im mozak i dovode u opasnu zabludu, te posle nekog vremena počnu da upravljaju životima svoje žrtve. Ovo se često završava pribavljanjem materijalne koristi, dok neke opasnije sekte u potpunosti pomrače um svojih žrtava koje izvršavaju - samoubistvo, napisano je u objavi.
Predajnik upozorava i na to kako ih prepoznati.
Ovi ljudi su nasmejani i deluju jako ljubazno.
Prilaze na ulici stidljivo ali je zato svaka reč ciljana. Veoma često forsiraju Isusa i navode razne primere kako je on umro za nas. Izuzetno su dosadni i ne odustaju. Često imaju pločice sa imenima, nazivom "crkve" i jedini način da ih otkačite jeste da se sklonite od njih. Neki teško govore naš jezik, naglasak im vuče na neki slovački ili češki.
Ne tako retko, pozovaju građane na službe.
Nr zadržavaju se na jednom mestu i često iznajmljuju prostore koje "ukrašavaju" citatima pisanim latinicom. Slike koje koriste nećete videti u našim crkvama i manastirima, navode oni.
Glas javnosti