Piše Đorđe Bojanić.
Tišina nad Kosmetom boli.
DA LI NAS JE SRAMOTA?
Od sutra će Srbi na Kosmetu biti stranci na svojoj zemlji.
Ne zato što su se odselili, ne zato što su zaboravili ko su, već zato što im se pred očima briše država, a da se niko više i ne buni.
Tišina je postala najveći saveznik nepravde.
Ćuti narod, umoran i zbunjen.
Ćuti vlast, jer je sve već odavno prihvatila.
Ćuti opozicija, jer nema hrabrosti da kaže istinu.
Ćute i oni koji blokiraju ulice, ali ne vide da je najveća blokada upravo nad Kosovom i Metohijom.
A NAJTEŽA JE I NAJBOLNIJA TIŠINA CRKVE.
printscreen /youtube
Nema molebana, litija... molitve za spasenje srpskog roda na Svetom Kosmetu.
Kada narod zanemi, Crkva je kroz vekove govorila.
Kada država padne, manastiri ostaju.
Kada škole nestanu, knjiga se otvara u konaku.
Tako je bilo u vreme turskog ropstva.
Tako je bilo posle propasti srednjevekovne Srbije.
Srpski narod se tada sabirao oko krsta i oko manastirske škole.
I zato danas narod postavlja pitanje:
Gde su molebani za Kosmet?
Gde su litije?
Gde je glas koji će reći da se narod ne odriče svoje zemlje?
Jer Kosovo i Metohija nisu samo političko pitanje.
To je duhovno pitanje.
To je pitanje identiteta.
To je Pećka patrijaršija.
To su Visoki Dečani.
To je Gračanica.
To je Banjska.
To su Sveti Arhanđeli.
To je Bogorodica Ljeviška.
Tu je kosovski zavet koji je vekovima učio Srbe da sloboda i vera nemaju cenu.
Narod koji se odrekne Kosmeta ne gubi samo teritoriju.
Gubi pamćenje.
Zato je danas potrebno trežnjenje.
Potrebno je buđenje savesti.
Ako škole budu zatvarane, neka se uči u manastirima.
Ako institucije budu ukidane, neka se narod sabira u hramovima.
Ako država zaćuti, neka se čuje molitva.
Jer srpska istorija nas uči jednoj velikoj istini:
Kada sve drugo nestane, ostaje vera.
I zato nije pitanje da li će Srbi opstati na Kosovu i Metohiji.
Pitanje je: da li će Srbija ponovo pronaći snagu da se seti ko je?
A kada se narod seti Svetog Save,
onda tišina prestaje.
I tada počinje narod da jača.
Sada su nam potrebni sabranje i molebani i litije po svim većim gradovima, ako ima ko da nas okupi...
Da jasno kažemo da je Kosovo i Metohija okupirano i zauvek srpsko.
I da se pomolimo svi zajedno za spasenje srpskog naroda na Kosmetu.
I time pokažemo svetu i pošaljemo sliku da se nismo odrekli svoje vekovne matice.
Od vlasti ovakve se izdaja jedino i očekivala, svi znamo ko su i kakvi su. Tu iznenađenja nije bilo.
Ali, ovo što radi, odnosno ne radi SPC, je zastrašujuća izdaja.
Najgore od svega je to što se, preko delovanja takvih "duhovnika", otpalih od istinskog Pravoslavlja, anatema i prokletstvo navlači i na narod.
Ne zna crn čovek šta bi i kako bi.
Mislim iskreno da samo još molitve monaštva ovaj narod drže tankim koncem za Nebo.
Čiji li ste, svi vi sa fotografije?
Čiji ste?
Papini?
Judini?
Pilatovi?
Antihristovi?
Odakle vam pravo, obraz i smelost da ćutite?
Glas javnosti