E, pa neće jarmu nikad da dosadi, niti je lancima mrsko da budu lanci!
Dok je čoveku teško da nosi sebe — nosiće roba što se od bukagija više plaši slobode!
Zbog toga se vlast premetnula u vlasništvo, može im se, i nema tu njihove krivice — omeđili su svoje, omeđili su sve, zahvatili kolko hoće a ti, rode, kukaj iz sveg glasa kako ti je loše, ali i to loše dovoljno dobro dok imaš snage da vučeš onog roba na sebi! Čiji smo, bre, to, ovako plašljivi i bezmudi?!
Čiji je onaj seljak što je sam, goloruk, jurišao na stotinu da mu orah ne raskorene, a mi gledamo kako nam Srbiju raskorenjuju i pitamo možemo li šta da pomognemo?!
Možemo, ćutnjom kao i do sad, pitajući se čiji je onaj ludi seljak što opanci nisu mogli da ga stignu kad potera fukaru…
Ono za šta se mi danas ne budemo borili — sutra nas neće čekati!
Vlast je postala vlasništvo, rekoh, a mi kirijaši presrećni ako nam ne povise rentu na đedovinu!
Više i ne kriju da prodaju, rasprodaju, izdaju…jer nemaju od koga da kriju — saučesnici smo, jatakujemo im…
Nema ni Srbije, ni slobode, ni Srbina bez Kosova i Metohije, i ako nam to nije zavet, ako nam to nije mera postojanja — sve nam je ostalo kuso, podrano i tužno.
Ako nam ne treba ta sveta stopa na kojoj smo zakleti — neka smo prokleti, ako nas i prokletstvo bude htelo!
Ne lažimo se kako će neko, nekada, dopričati to što mi prećutkujemo — jer ko će nas, i po čemu, poznati pa da za nama progovori?!
Ono za šta se mi danas ne budemo borili — sutra nas neće čekati!
Ako ne vidimo sebe na Kosovu i Metohiji — Gospod nas nigde ne vidi, i nemamo prava da molimo: “Bože, pomozi!”, no da ištemo: “Bože, zaboravi nas — mi sebe jesmo!”
Srbin je sloboda — a gde od slobode strahuje samo se Srbinom zaludno zove!