Provincijo, Kapitole, Šiptari, izdajnici... svi vi volite samo svoje dupe - Srbija je pojilo, na kojem gasite žeđ svojih plitkih ambicija.
Zbog vas je ova mučenica u ritama i dalje upotrebljiva za najniže strasti.
O kakvoj slavnoj prošlosti pričati?
Oduvek je tako bilo, ovo stanje nije genetska mutacija - ono je arijevski, nepromenjeni, čisti gen zloupotrebe, isključivo prilagođen trenutku rađanja nove generacije. Njegova promena je samo kulturološka.
Razvojem civilizacija porok nije nestao, sve se menjalo, ali on je bio tu kao konstanta. To je fakat, koji je gosn Velja Ilić definisao narodski: "Ja razumem da oni kraduckaju, ali oni kradu brate...". Vergilije našeg vremena.
Srbi su baš ozbiljno shvatili genetske predispozicije kada je u pitanju ovaj zli poročki gen. Znate ono - Gde ima, tu se i prosipa; Ima se - može se; Šta je zauzeto, može biti oduzeto; Ne pričam sa bratom zbog kuće.
Pa zar je samo naš najveći vladar Sulejman Veličanstveni rekao: "Ne daj Bože da se Srbi slože"? Tarabići vas mole da stanete pod jednu šljivu, a vi pričate kako je to proročanstvo pokazatelj da će nas ostati za pod jednu...
"Ubij Srbina". To nije ustaška parola. To je srpska. Najgori ustaški krvnici bili su prevereni Srbi, mrzeli su svoje dedove više nego sebe, tako odvratne i male. Poturica uvek bila gora od Turčina.
Kain i Avelj - Srbin i Srbin, gde god, kadgod, raspoloženi uvek za greh. Nikad za uspeh, nikad za Nojevu barku koju zovu, fuj, Majkom Srbijom?
Majka se ne tuče, sine. Nema nam pomoći.
Stavovi izraženi u kategoriji Lični stav nisu nužno stavovo redakcije Glasa javnosti