Dok predlagači tvrde da bi takvo rešenje ojačalo veze sa dijasporom i doprinelo nacionalnom povezivanju, deo javnosti i stručnjaka upozorava da bi zakon mogao otvoriti prostor za tzv. „uvoz birača” i potencijalne predizborne zloupotrebe, jer bi sticanje državljanstva direktno povlačilo i biračko pravo.
Predlog zakona, koji su u skupštinsku proceduru podneli poslanici Đorđe Komlenski i Bojan Torbica početkom maja, uvodi i novi osnov za sticanje državljanstva – pripadnost srpskom narodu. Time bi se, pored postojećih osnova kao što su poreklo, rođenje, prijem i međunarodni ugovori, dodao još jedan kriterijum.
Prema predlogu, državljanstvo bi mogli da dobiju iseljenici i njihovi potomci koji su punoletni i koji dostave dokaz da pripadaju srpskom narodu, kao i lica rođena u republikama bivše SFRJ, odnosno njihovi potomci, bez obzira na mesto rođenja i sadašnje državljanstvo.
Kao dokaz pripadnosti narodu priznaju se različite javne isprave i podaci iz zvaničnih evidencija drugih država, poput matičnih knjiga, uverenja i potvrda, iz kojih se može videti da se osoba ranije izjasnila kao pripadnik srpskog naroda.
Kako se navodi u tekstu, takvo rešenje bi u praksi značilo da bi dobijanjem državljanstva osoba automatski stekla i pravo da bira i bude birana na izborima u Srbiji, bez dodatnih rokova ili uslova.
Advokat i pravni analitičar Rodoljub Šabić ocenjuje da je predlog problematičan i sa pravnog i sa institucionalnog stanovišta. On smatra da bi ovako široko definisan osnov za državljanstvo, koji se u suštini svodi na izjavu o nacionalnoj pripadnosti, otvorio prostor za zloupotrebe i značajno proširio krug lica sa biračkim pravima.
Šabić takođe ukazuje da predlog, prema njegovoj oceni, nije u skladu sa skupštinskim procedurama, uključujući i pokušaj da se zakon donese po hitnom postupku, kao i izostanak potrebnih usklađivanja sa pravom Evropske unije i pravilima izrade propisa.
On ocenjuje da je postojeći zakon već dovoljno fleksibilan kada je reč o pripadnicima srpskog naroda u inostranstvu, te da bi ovakvo rešenje bilo nepotrebno i potencijalno štetno. Po njegovom mišljenju, predlog ne bi trebalo da bude usvojen i predstavlja još jedan pokušaj političke artikulacije ideje „srpskog sveta“.
U tekstu se podseća i da je Skupština u prethodnom periodu usvajala zakone koje su predlagali narodni poslanici vladajuće većine, a koji su takođe bili predmet kritika stručne i međunarodne javnosti zbog nedostataka i mogućeg jačanja uticaja izvršne vlasti ili izigravanja preporuka u oblasti pravosuđa i izbornih pravila.
Među njima se pominju i raniji setovi zakona koje su predlagali poslanici vlasti, a za koje su pojedini pravni eksperti i institucije Evropske unije upozoravali da mogu imati negativne posledice po nezavisnost pravosuđa i kvalitet izbornog procesa.
Glas javnosti/N07S