Glas Javnosti


Aleksandar Dugin: Suština cionizma

Svet
Autor: Glas javnosti

Poznati ruski filozof Aleksandar Dugin tvrdi da je cionizam jeretička pobuna unutar judaizma u kojoj Jevreji proglašavaju sebe Bogom, silom zauzimaju Svetu zemlju i uvode tradiciju u apokaliptički preokret.

U savremenom svetu, Bliski istok ostaje epicentar geopolitičkih sukoba, gde se ukrštaju interesi različitih sila, uključujući islam, judaizam i globalne sile. Posebna pažnja usmerena je na cionizam kao državnu ideologiju Izraela, koja, po mišljenju mnogih analitičara, nosi i eshatološku dimenziju povezanu sa krajem vremena.

Kao i svaka religija, judaizam je složen fenomen koji obuhvata metafiziku, istoriju i filozofiju, sa brojnim tumačenjima koja se ponekad međusobno protivreče. Pokušaćemo da sagledamo kako se cionizam uklapa u ovu tradiciju i zašto ga je moguće posmatrati i kao njen nastavak, ali istovremeno i kao njeno poricanje.

Judaizam kao religija povezan je sa idejom da su Jevreji izabrani narod. Pre svega u religijskom smislu, jer je ovaj narod izabran da:

  • ostane veran jednom Bogu u vreme kada su drugi narodi, prema judaizmu, napustili monoteizam

  • iščekuje njegovog glasnika, Mesiju (Mašijaha), koji će biti krunisan kao kralj Izraela i vladar sveta.

Hebrejska reč mašijah znači „pomazanik“ ili „onaj koji je pomazan za kraljevstvo“. Ista reč na grčkom je Hristos. Međutim, hrišćanstvo počiva na uverenju da je Mesija već došao na svet. To je temelj naše religije. Osnovna razlika u odnosu na judaizam jeste u tome što Jevreji veruju da Mesija još nije došao i ne priznaju Hrista kao Mesiju. To je suštinska razlika.

Zatim se javlja izuzetno zanimljivo pitanje. Prema jevrejskoj religiji, Jevreji su otišli u izgnanstvo početkom prvog milenijuma, u 70-im godinama naše ere (četvrto izgnanstvo). To se dogodilo nakon što su Rimljani sproveli kaznenu ekspediciju protiv pobunjene provincije. Drugi hram je bio razoren. Jevreji su napustili Palestinu (Svetu zemlju). Tako je započela dvomilenijumska era raseljavanja.

Ova epoha ima religijsko značenje, koje je detaljno opisano u jevrejskoj tradiciji. Svrha raseljavanja je iskupljenje grehova Izraela nagomilanih tokom prethodnih istorijskih perioda. Ako je to iskupljenje iskreno i ako je pokajanje (tešuva) duboko, prema jevrejskoj tradiciji, pojaviće se Mašijah kao blagoslov jevrejskog Boga za dela njegovog izabranog naroda.

U tom slučaju, pojava Mašijaha biće znak odozgo za povratak Jevreja u Izrael, za uspostavljanje nezavisne države i za izgradnju Trećeg hrama u Jerusalimu na mestu razorenog Drugog hrama.

U principu, najdosledniji predstavnici ovakvog pristupa su pojedini fundamentalisti iz pokreta Neturei Karta ili hasidske zajednice Satmar Hasidim, koji govore otprilike ovako:

„Naš jevrejski Bog nam je zapovedio da trpimo teškoće izgnanstva; sačekajmo njegov kraj, iskupimo svoje grehe, i kada dođe Mašijah (ali ne pre toga!), vratićemo se u Izrael, u Obećanu zemlju.“

Oni se pozivaju na činjenicu da u Talmudu postoji jasna zabrana masovnog povratka u Palestinu pre dolaska Mašijaha, a naročito zabrana da se to učini silom.

Talmud to zabranjuje i jasno tvrdi: prvo Mašijah, zatim povratak u Izrael — i nikako drugačije.

Ovde se postavlja pitanje: kako je onda nastala država Izrael kada, očigledno, Mašijah još nije došao? Čak ni najekstremniji cionisti ne tvrde da je došao.

Da bismo razumeli kako je nastalo da moderna izraelska država stoji u potpunoj suprotnosti sa jevrejskom religijom u njenom ortodoksnom, talmudskom obliku, moramo da se vratimo najmanje u XVII vek, u doba pseudo-mesije Sabataj Cvija. Kako piše Geršom Šholem, on je bio prvi nagoveštaj cionizma.

Sabetaj Cvi je proglasio da je on sam Mašijah i da Jevreji sada imaju pravo da se vrate u Obećanu zemlju.

Sabetaj Cvi je doživeo tragičan kraj. Kada je došao pred osmanskog sultana zahtevajući da mu se preda Palestina kao Mesiji, sultan mu je rekao:

„Imam drugi predlog za vas, gospodine Sabetaj Cvi: ako nastavite da govorite ove besmislice, odseći ću vam glavu. Ali ako želite da preživite, odmah primite islam.“

U tom trenutku, Sabetaj Cvi čini čudan gest. Stavlja turban i kaže:

„U pravu ste, vi pobeđujete; nisam nikakav Mesija — dozvolite mi sada da propovedam islam.“

Pošteđen je, ali kakvo razočaranje i kakav udarac za jevrejsku zajednicu koja je već bila spremna da prihvati sabatajizam.

Sabatajizam je odbacilo ortodoksno jevrejstvo, ali nije potpuno nestao i nastavio je da se širi, naročito među aškenaskim Jevrejima u istočnoj Evropi, gotovo podzemno.

U nekim sabatajskim sektama pojavila se teorija da je Sabetaj Cvi zapravo bio pravi Mesija i da je namerno prešao u islam jer je počinio svetu izdaju.

Šta je sveta izdaja?

Razvila se čitava teologija svete izdaje, koja tvrdi da Jevreji mogu da se odreknu svoje vere i spolja pređu u drugu religiju samo prividno, kako bi je potkopavali iznutra, dok tajno nastavljaju da ispovedaju judaizam.

Kasnije je sabatajista Jacob Frank prešao u katolicizam. Štaviše, katoličkim cenzorima je dostavljao takozvane dokaze o „krvnoj kleveti“ — legendi da „Jevreji jedu hrišćansku decu“.

Frank je potpuno odbacio talmudizam i odrekao se svoje vere, izdajući svoje sunarodnike. Ipak, imao je opravdanje.

Tajna doktrina Franka, kao i Sabetaja Cvija, tvrdila je da se posle XVII veka sam pojam Mašijaha promenio. Sada su Jevreji sami Mašijah.

Nema potrebe čekati nekog posebnog Mesiju — Jevreji su Mesija.

Tako je stvoreno intelektualno okruženje za cionizam.

Suština cionizma, prema ovoj interpretaciji, jeste da predstavlja neku vrstu „jevrejskog satanizma“. Ne satanizma u odnosu na druge narode ili kulture, već satanizma unutar samog judaizma — odnosno preokreta vrednosti.

Ako klasični ortodoksni judaizam tvrdi da se smisao jevrejskog postojanja u raseljavanju (galut) sastoji u čekanju Mašijaha, koji dolazi spolja, i tek tada povratku u Obećanu zemlju, cionizam polazi od principa da su Jevreji sami Bog.

Zato mogu odmah da se vrate u Palestinu i da to učine silom, odbacujući talmudsku zabranu i započinjući izgradnju Trećeg hrama.

Pojava Mašijaha biće vrhunac tog mesijanskog procesa, ali u suštini svaki Izraelac je Mašijah.

Otuda i specifičan odnos između cionizma i judaizma.

Sa jedne strane, cionizam je nastavak judaizma. Sa druge strane, on je njegovo poricanje, jer odbacuje najosnovnije principe judaizma: kult pobožnog čekanja i kult pokajanja (tešuva).

Cionisti, štaviše, tvrde da Jevreji nemaju za šta da se kaju — već su dovoljno patili.

Jevreji su Bog — ne samo „Božji narod“, već sam Bog.

Zato se na njih, po ovoj interpretaciji, ne primenjuje nikakav zakon; oni su sopstveni zakon.

To objašnjava osnovnu karakteristiku savremenog cionističkog pokreta, koji se ne oslanja samo na Izrael već i na veliki broj sekularnih Jevreja, liberalnih Jevreja, ateističkih Jevreja, komunističkih Jevreja, kapitalističkih Jevreja, hrišćanskih Jevreja, protestantskih Jevreja, katoličkih Jevreja, pravoslavnih Jevreja, muslimanskih Jevreja, Hare Krišna Jevreja, neopaganskih Jevreja i okultističkih Jevreja.

Svi oni predstavljaju svojevrsnu mrežu opšteg frankizma.

Pošto su oni sada kolektivno i pojedinačno Mašijah, svaki od njih može mirno da se bavi „svetom izdajom“ a da time ne greši protiv svoje suštine.

To je imanentni mesijanizam u kojem su pojmovi Mašijaha i samih Jevreja zamenili mesta.

Cionisti više ne čekaju Mesiju — oni su sami Mesija.

Zato nema nikoga i ničega što bi trebalo čekati. Ostaje samo oslanjanje na sopstvenu snagu i na globalne mreže kako bi se uspostavila svetska dominacija i izgradila izraelska država, bez obzira na lokalno stanovništvo ili bilo kakvu cenu.

Tome služi i formalna zabrana kritikovanja cionizma koja postoji u nekim američkim državama, gde se anticionizam izjednačava sa antisemitizmom.

Ako pažljivo pogledamo, videćemo da sama država Izrael ratuje protiv Semita — protiv Palestinaca, Arapa koji su čisti Semiti.

Štaviše, cionistička ideologija se teško može nazvati potpuno „jevrejskom“, jer je zasnovana na poricanju osnovnih principa judaizma.

Ako nema čekanja Mašijaha — kakav je to onda judaizam?

Samo postojanje države Izrael, u očima cionista, dokaz je da su oni Mašijah. U suprotnom, država ne bi ni nastala.

Sve zasluge za njeno stvaranje pripisuju isključivo sebi i svojim mrežama. Pošto su uspeli, veruju da je to učinjeno uz Božju pomoć.

Tada ostaje još samo jedan korak: srušiti džamiju Al-Aksa i započeti izgradnju Trećeg hrama, na šta upravo poziva ekstremna cionistička grupa Temple Mount Faithful. U poslednje vreme izdvojena su ogromna sredstva za istraživanja na Brdu hrama.

Pošto cionizam ima tako duboku metafizičku osnovu, pokušaji da se on obuzda apelima Ujedinjenih nacija ili besplodnim pozivima na „mir“ i „ljudska prava“ prema ovom gledištu su uzaludni.

Nalazimo se usred eshatoloških scenarija sa veoma dubokom metafizičkom osnovom.

Situacija postaje sve alarmantnija i prevazilazi uobičajena banalna objašnjenja — ekonomiju, tržišta, cenu nafte, berze, nacionalne interese i slično — koja postaju sve protivrečnija i čak apsurdna.

Živimo u veoma zanimljivim vremenima, ali cena za priliku da živimo u njima jeste to što su delovi naše svesti jednostavno blokirani ili paralizovani.

Ako izađemo iz hipnoze, magle, besmisla, apsurda i postmodernog rasparčavanja svesti, videćemo veoma zanimljivu i zastrašujuću sliku onoga što se danas događa na Bliskom istoku.

Glas javosti

Pratite nas na našoj Facebook , Instagram , Telegram , Tiktok , Jutjub stranici, ali i na X nalogu.

SKINI APLIKACIJU

glas javnosti android
glas javnosti IOS


POVEZANE VESTI




KOMENTAR