Predanje kaže da je Sveti Polikarp imao i dar proroštva. Navodno je unapred znao kakva ga sudbina čeka, ali nije želeo da se sakrije ili pobegne kako bi spasao život.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme rimskog cara Marka Aurelija, kada je od njega zatraženo da se odrekne Hrista. Polikarp je to odlučno odbio, zbog čega je osuđen na smrt.
Prema hrišćanskom predanju, Polikarp je najpre osuđen da bude spaljen na lomači. Međutim, vatra mu navodno nije mogla nauditi. Tada je proboden kopljem, a priča kaže da je krv koja je potekla ugasila plamen.
Njegovo telo je, prema legendi, ostalo netaknuto, pa su vlasti kasnije naredile da se njegovi posmrtni ostaci potpuno spale. Sveti Polikarp postradao je na Veliku subotu 167. godine.
Veruje se da Sveti Polikarp posebno štiti pravedne i dobre ljude koji stradaju zbog svojih uverenja. U narodu postoji i verovanje da može pomoći u ispunjenju želja, ali samo ako su one iskrene i dolaze iz srca.
U čast ovog svetitelja izgovara se i molitva ujutru kad se probudite:
"Bio si naslednik apostola prestolom i zajedničar duhom, bogonadahnuto delo si našao u viđenju duhovnog uzrastanja. Zbog toga si uzdizao reč istine i radi vere si do krvi postradao, sveštenomučeniče Polikarpe: Moli Hrista Boga da spase duše naše."
Glas javnosti T02S