Naime, u listu Politika pojavio se intervju u kojem Antun Miletić, nekadašnji direktor Vojnog arhiva Jugoslavije, iznosi laži i za neuspeh da se odmah dokaže krivica Valdhajma za genocid nad srpskim narodom Kozare optužuje istoričara Denču i samog Vasovića.
Prema rečima Vasovića, on i pokojni Denča su preuzeli materijal iz arhiva, odnosno direktno iz ruku Antuna Miletića u kojem se navodno nalazio najdragoceniji dokument kojim se neosporno dokazuje krivica Valdhajma za transport u Jasenovac 8.000 Srba po naređenju ustaško-nemačke komande.
Reč je o tzv. brzojavki, odnosno naređenju putem telegrama da se Srbi prevezu u Jasenovac. Ispostavilo se da je brzojavka falsifikovana, uključujući i potpis na revers, na kojem je falsifikovano Denčino ime.
Nakon što je međunarodna komisija ustanovila da je reč o falsifikatu, Valdhajm je oslobođen optužbi. Sada je krivica pala na Vasovića i Denču. U procesu koji je potom vođen utvrđeno je da oni nisu imali veze sa tim falsifikatom, ali je predmet prebačen u vojni sud i on nekoliko decenija posle događaja stoji u fioci. Miletić je prilikom suđenja pretio osvetom obaveštajnih službi umešanih u slučaj.
Valdhajm, koji je tako izbegao suđenje, prvi je priznao Hrvatsku i Sloveniju i ubedio Genšera da prizna te dve otcepljenje republike. Nakon toga pokušano je ubistvo Vasovića. Antun Miletić, Hrvat po nacionalnosti, u intervjuu politici krivicu za falsifikat prebacuje na pokojnog Denču, a novinar Politike Miletića proglašava prvim lovcem protiv nacista u Srbiji. Miletić, kojim su očigledno rukovodile moćne obaveštajne službe, prikriva i višestruko smanjuje broj nacista koje je Jugoslavija potraživala da bi im se sudilo za najokrutnije zločine. To je, kako ističe Vasović, početak rehabilitacije nacizma – od falsifikovanja i prikrivanja zločinaca u Vojnom arhivu Jugoslavije do današnjeg divljanja nacista u EU. Vasović je ogorčen jer Politika i njen urednik Bojan Bilbija odbijaju da mu omoguće demanti, iako su po zakonu to dužni da učine.
Film o Jasenovcu autora Danka Vasovića nikada nije emitovan u Srbiji, uprkos potpisanim ugovorima sa RTS-om, ali ga je zato Raša tudej emitovala nekoliko desetina puta, i videlo ga je oko 700.000 gledalaca u Rusiji. Neizglasavanje stavljanja Deklaracije o Jasenovcu na dnevni red Skupštine Srbije, umanjivanje broja ubijenih Srba u NDH, sve te činjenice poređane jedna uz drugu govore da Srbijom vlada duboka nacističko-ustaška drzava čije jezgro čine strane obaveštajne službe i režim Aleksandra Vučića i Ane Brnabić. Na kraju, Vasović otkriva da je došao do informacije da je Vučić napravio dogovor sa Kolindom Kitarović da se ne spominje stradanje Srba u Jasenovcu i “Oluji”, a da Hrvatska ne pominje Srebrenicu.