Radića kao veterana ratova devedesetih bole sve rane njegovih saboraca.
Posebno tuguje za izgubljenim životima golobradih vojnika koji su, kako kaže, u jednom danu postali ljudi. Utoliko je ogorčen zbog ignorantskog odnosa vlasti prema veteranima koji su zaboravljeni. To je loš primer omladini koja stasava za odbranu zemlje.
Sa uvođenjem vojnog roka se uveliko kasni, dok srpski dušmani pod komandom NATO stežu obruč oko Srbije. Utoliko je teže razumeti zašto Skupština Srbije odbija da na dnevni red stavi Deklaraciju o genocidu nad Srbima u NDH.
Osuđuje sve sporazume koje je Vučić potpisao ili dogovorio sa Zapadom. Rezultati tih sporazuma su katastrofalni po srpski narod na Kosovu i potencijalno ugrožavaju opstanak Srbije. Na agresiju Kurtija i njegovih zapadnih sponzora Vučić odgovara kuknjavom i žali se Kurtijevim naredbodavcima.
Rezultat politike kukumakanja je stvaranje vojnog saveza Albanije, tzv. Kosova i Hrvatske uz uvek mogući udar Bugara s leđa. Stvaranjem tog saveza sve srpske zemlje, uključujući i samu Srbiju su u opasnosti da budu uništene i porobljene od strane naših najgorih krvnika.
Radić procenjuje da Vojska Srbije nema sposobnost i organizovanost da se suprostavi toj koaliciji. Do koje mere je aktuelno rukovodstvo Srbije submisivno i klanja se neprijatelju govori i činjenica da je potpisan sporazum po kojem naše snage nemaju prava da uhapse albanske teroriste kada su na teritoriji Srbije van Kosova, a da prethodno ne pitaju albanske vlasti na tzv. Kosovu.
Radić ukazuje da je kupovina francuskih rafala koji se ne mogu koristiti protiv NATO snaga bacanje para i ugrožavanje bezbednosti zemlje.
U drugom delu emisije Radić analizira geopolitičku situaciju u svetu sa osvrtom na Venecuelu, Iran, rat u Ukrajini i odnos američke spoljne i unutrašnje politike.