Telo je mnogo toga "praštalo", ali do srednjih godina, ta izdržljivost počinje da nestaje. Umor se duže zadržava, oporavak traje sporije, a svakodnevne obaveze teže padaju. Srećom, nauka ima objašnjenje zašto se to dešava - kao i zašto taj period neće trajati zauvek.
U ranom odraslom dobu, više telesnih sistema istovremeno radi na maksimumu. Mišićna masa je najveća, čak i bez ozbiljnog treninga. Pošto su mišići metabolički aktivno tkivo, oni pomažu u regulaciji šećera u krvi i čine da svakodnevni pokreti traže manje napora. Istraživanja pokazuju da su skeletni mišići aktivni čak i tokom mirovanja, kao i da značajno doprinose bazalnom metabolizmu (energiji koju telo troši samo da bi funkcionisalo). Što je više mišića, sve ostalo "košta" manje energije.
Na ćelijskom nivou, mitohondrije su u ovom periodu brojnije i efikasnije. Proizvode više energije, sa manje otpadnih i upalnih ostataka. San je dublji, a čak i kada je kratak, mozak uspeva da proizvede više sporotalasnog sna, koji je ključni za fizički oporavak. Hormonski ritmovi su takođe stabilniji. Kortizol, melatonin, hormon rasta i polni hormoni prate predvidljiv dnevni ritam, pa je i nivo energije tokom dana stabilniji.
Četrdesete su često decenija koja najviše iscrpljuje ne zato što ste "ostarili", već zato što se više sitnih bioloških promena dešava istovremeno - i to upravo u trenutku kada su životne obaveze za većinu ljudi najzahtevnije.
U srednjim godinama ništa se ne urušava preko noći, ali male promene počinju da se sabiraju. Mišićna masa počinje da opada već od kasnih tridesetih, ako se ne održava vežbanjem - a manje mišića znači da svako kretanje zahteva više energije.
Mitohondrije i dalje rade, ali manje efikasno, pa telu treba više vremena i resursa da se vrati u ravnotežu nakon zamora. San se takođe menja - za mnoge postane kraći ili isprekidan. Manje dubokog sna znači manje pravog oporavka, pa se umor lako nakupi. Hormoni počinju više da osciliraju, naročito kod žena i upravo ta nepredvidivost remeti spavanje, telesnu temperaturu i dnevne energetske ritmove.
Na kraju, tu je i mozak. Četrdesete su period maksimalnog kognitivnog i emocionalnog opterećenja: Odgovornost, briga o drugima, donošenje odluka... Mozak znatno više radi nego u prošlosti, što troši energiju gotovo kao fizički rad.
Kasniji život se često zamišlja kao nastavak tog pada, ali stvarnost je za mnoge drugačija - hormonski sistemi se često stabilizuju, životne uloge su manje zahtevne, a samopouzdanje steknuto životnim iskustvom zamenjuje mentalno opterećenje.
Što se tiče sna, on ne mora nužno da se pogorša sa godinama, prenosi "Sajens alert". Kada je manje stresa i kada su rutine jasne, kvalitet sna može značajno da se poboljša, a išići i mitohondrije ostaju iznenađujuće prilagodljivi. Takođe, istraživanja pokazuju da trening snage kod ljudi u šezdesetim i sedamdesetim može za nekoliko meseci poboljšati snagu, metaboličko zdravlje i doneti više energije.
Dakle, energija tokom odraslog života ne nestaje, već menja oblik. Umor u srednjim godinama nije uvek znak za uzbunu, već signal da se telo prilagođava novim uslovima.
Glas javnosti R02S