Iako se stvaraju utisci da su čitaonice prazne, statistika pokazuje da mreža biblioteka u Srbiji i dalje čvrsto stoji kao jedan od ključnih stubova kulture i obrazovanja.
Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji aktivno radi oko 530 javnih biblioteka (uključujući centralne opštinske biblioteke i njihove terenske ogranke). Najveća koncentracija javnih biblioteka nalazi se u Vojvodini i Beogradskom regionu, dok manji gradovi i opštine oslonac vide u ograncima koji često predstavljaju jedini centar kulturnih dešavanja u lokalnoj zajednici.
Kada na taj broj dodamo dve nacionalne biblioteke (Narodnu biblioteku Srbije u Beogradu i Biblioteku Matice srpske u Novom Sadu),
Visokoškolske i univerzitetske biblioteke (poput Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković”), Školske biblioteke prisutne u gotovo svakoj osnovnoj i srednjoj školi, Specijalne i naučne biblioteke pri institutima, SANU i muzejima, ukupan broj bibliotečkih jedinica u zemlji dostiže preko 2.000 ustanova.
Biblioteke u Srbiji već godinama nisu samo mesta gde se podiže obavezna školsko-univerzitetska lektira ili beletristika. Kroz sisteme poput COBISS-a (Kooperativni online bibliografski sistem i servisi), čitaoci danas iz svojih domova mogu pretraživati fondove skoro svih biblioteka u Srbiji, proveriti dostupnost naslova i rezervisati knjigu.
Pored toga, sve veći broj ustanova digitalizuje retke knjige, rukopise i istorijsku građu, čineći je dostupnom istraživačima širom sveta na samo par klikova.
Iako brojevi pokazuju stabilnu mrežu, bibliotečki sektor se suočava sa izazovima modernog doba - od neujednačenog budžeta za nabavku novih naslova u manjim sredinama, do potrebe za stalnim privlačenjem mlađe publike.
Ipak, biblioteke se sve više transformišu u „treće mesto” - prostor van kuće i posla/škole gde se organizuju književne večeri, radionice, izložbe i rad u tišini.
Glas javnosti /D04S