Prema podacima Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO), proso sadrži proteine, prehrambena vlakna, magnezijum, fosfor, cink, bakar i vitamine B grupe. Na 100 grama sirovog prosa prosečno ima oko 350 kalorija, 10,4 grama proteina i 6,2 grama vlakana.
Upravo zbog kombinacije vlakana, proteina, vitamina i minerala, proso može da bude kvalitetna zamena za deo rafinisanih priloga, poput belog pirinča ili proizvoda od belog brašna.
Proso spada među žitarice koje su prirodno bez glutena, pa može biti deo bezglutenske ishrane. Međutim, osobe sa celijakijom treba da obrate pažnju na deklaraciju i mogućnost unakrsne kontaminacije tokom prerade.
Prehrambena vlakna važna su za zdravu probavu, a ishrana bogata vlaknima i celovitim žitaricama povezuje se sa boljim dugoročnim zdravstvenim ishodima. Proso zato može da bude praktičan način da jelovnik obogatite kvalitetnim izvorom složenih ugljenih hidrata i vlakana.
Proso je posebno zanimljivo zbog sadržaja magnezijuma, fosfora, cinka i bakra. Ovi minerali imaju različite uloge u organizmu, od normalnog metabolizma energije do funkcionisanja nervnog sistema i održavanja zdravlja kostiju.
Proso može da se pripremi kao prilog uz povrće, koristi u kašama, supama i salatama ili kombinuje sa mahunarkama i drugim namirnicama. Takođe može da se melje i koristi kao brašno u različitim receptima.
Najbolje je posmatrati ga kao deo raznovrsne ishrane, a ne kao "čudotvornu" namirnicu koja sama rešava zdravstvene probleme.
Glas javnosti /B01S