Što su veze između različitih delova mozga bile slabije, to je subjektivni osećaj pijanstva bio jači. Drugim rečima, osećaj da ste "više popili" nema veze samo sa čašom, već sa tim kako vaš mozak reaguje na nju.
Ove promene pomažu da se objasne i klasični simptomi, zamućen vid, nesiguran hod, sporije reakcije. Na primer, deo mozga zadužen za obradu vizuelnih informacija postaje slabije povezan sa ostatkom sistema, pa ono što vidimo ne stiže "na vreme" do drugih funkcija koje treba da reaguju.
Važno je razumeti da alkohol ne usporava mozak na jednostavan način, već ga reorganizuje. Informacije postaju izolovanije, manje integrisane i teže dostupne drugim delovima mozga. To utiče na donošenje odluka, kontrolu impulsa i način na koji reagujemo na spoljne podražaje.
Ipak, istraživanje ima svoja ograničenja. Posmatrana je moždana aktivnost u stanju mirovanja, ne tokom konkretnih zadataka, i efekti su analizirani kratkoročno. Takođe, svi učesnici bili su zdravi, pa ostaje pitanje kako alkohol utiče na mozak kod ljudi sa dugoročnim problemima ili drugim zdravstvenim stanjima.
Naučnici već sada pretpostavljaju da kod osoba koje često konzumiraju alkohol promene mogu biti drugačije, još haotičnije i manje organizovane.
Ono što je jasno jeste da alkohol ne deluje isto na svakoga i da razlika nije samo u toleranciji, već u samoj strukturi moždane komunikacije. Upravo tu se krije odgovor na pitanje zašto neko ostaje "priseban", a neko izgubi kontrolu posle istog broja čaša.
Glas javnosti T02S