Bipolarni poremećaj jeste poremećaj raspoloženja koji se može ispoljiti na dva načina. Jedan je depresija a drugi je manija. Postoji i osećaj sniženog raspoloženja kao što je tuga praćena stalnim osećajem negativnosti, pasivnost, osećaj krivice, gubitak samopoštovanja. Dok kod depresije imamo gubitak volje i pad u sivilo i kolotečinu svakodnevnog života, bezizlaznost iz situacije, kod manije se javlja povišeno raspoloženje pozitivnog predznaka. Osoba koja pati od manije ima višak energije i volje, raspoložena je do euforičnosti, ima puno planova. Neretko se dešava da takve osobe malo spavaju a ne osećaju umor, niti glad. Ipak, manija nije nužno euforična, ali predstavlja povišeno raspoloženje.
Osoba sa bipolarnim pormećajem lako se prepoznaje. To može biti član porodice, kolega na poslu, vaš prijatelj ili životni saputnik. Ono što je zajedničko za sve obolele jeste to da je osoba nerealno vesela, uvek raspoložena, brbljiva, stalno u nekom pokretu. Takvim osobama ništa ne pada teško, ima sumanute ideje, prva je u svemu. Uzroci bipolarnog poremećaja nisu određeni, ali postoji genetska povezanost kod jednojajčanih blizanaca ili kod osoba čiji roditelji boluju od afektivnog poremećaja raspoloženja. Danas se, međutim, sve više pažnje usmerava na spoljašnje faktore koji doprinose pojavi bipolarnog poremećaja.
Bipolarni poremećaj se ne može izlečiti, ali se može lečiti lekovima, stabilizatorima, antipsihoticima, antidepresivima. Veoma je važan psihoterapijski rad, kao i prihvatanje obolelih da su bolesni i da mogu naučiti da prepoznaju svoju bolest. Ukoliko se redovno uzima terapija, osobe sa bipolarnim poremećajem mogu dobro da funkcionišu.
O bipolarnom poremećaju govorila je dr Snežana Japalak, psihijatar. Pogledajte video: