DPS je "voćka čudnovata", ali nije orah o koji se lome zubi

Poštovana gospodo iz DPS, Vi očigledno jeste ”voćka čudnovata”, ali ne ostavljate utisak sorte tvrdih oraha o koje se lome zubi.

 Vašu čudnovatost sagledavam u putevima vašeg političkog kretanja: od Vidovdana i Gazimestana sa Slobodanom Miloševićem 1989; do Badnjeg dana i nalaganja badnjaka pred Cetinjskim manastirom 1998. sa mitropolitom Amfilohijem. Pa od stajanja uz bok mitropolitu Amfilohiju tokom Vaskršnjeg posta 1999. dok su padale NATO bombe po Crnoj Gori, i dok je poželjan narativ Vlade CG bio teološko-filosofski diskurs čestitog dr Slobodana Tomovića; sve do gradnje i osveštanja Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici 2013.g. Bili su to, drugovi i drugarice, cijelih 25 godina, izrazi i prepoznatljivi dometi vaše partijske i državne politike. Istina, u svim ovim događajima imali izrazito epizodnu ulogu (Miloševićeva publika koja mu aplaudira; nalaganje badnjaka u svojstvu nekrštenih lica; glasanje da Milošević bude predsjednika SR Jugoslavije uoči njegovog rata sa NATO; prisustvo najvećih državnih i gradskih funkcionera iz redova DPS na osveštanju Hrama), ali ste se svojski trudili da na osnovu njih politički profitirate. I to je legitimno, i dugo ste u tome uspjevali, na čemu vam ne bih odavao neka posebna priznanja.

Poenta mog podsjećanja na vaše političke mjene jeste u tome što čitavo to vrijeme SPC (kojoj ste tada znali i koristili njeno zvanično ime – a koje se do danas nije mijenjalo) ima isti pravac djelovanja kao i danas. Neprestano se zalagala da ostvari legitiman društveni uticaj svojih jevanđelskih istina – kao što to čini i danas; da se naučno revidira jednopartijska istorija našeg bratskog međusobnog pokolja u Drugom svjetskom ratu – što se traži i danas; da onda kada treba jasno pokaže koju bitan politički pravac (ne nikada partiju) podržava – što radimo i danas; da se srpski identitet Crne Gore čuva kao prepoznatljivost naše tradicije i pravo na slobodan izbor sadašnjih generacija… I sve to vama nije smetalo, nego ste dobro znali kako da time manipulišete. Dakle, sve to za šta Crkvu sada neprincipijelno i nedemokratski optužujete, ona je jasno i glasno pokazivala uvjek, dok ste vi, kao ”voćka čudnovata”, suprotno svakom orahu, drastično promijenili odnos prema temama kojima ste aplaudirali, i sad slušamo kako se vi toga gnušate, i kako ste ”oduvjek bili” na braniku protiv svega toga. Takav zaokret, ili takva promjena agregatnog stanja ima svoju cijenu: ljudi vam više ne vjeruju. A to znate i bez popa.

Meni, kao sveštenom licu, ne pripada da kvalifikujem nečije političke promjene, bile one emancipatorske ili dekadentne, ali imam veliku obavezu da naglasim ono mjesto i momenat, kada se vi, praveći (ne)očekivani obrt, rugate i ružno govorite o Crkvi. I to sve na one teme koje su Crkvu karakterisale i onda kad vam njena blizina nije bila mrska. Naprotiv.

Ono zbog čega sam se oglasio i pomenuo vašu partiju, nema veze sa bilo kakvom ”opsesijom”, nego sa legitimnom brigom za uređenje društva i države u kojoj zajednički živimo. To da nijeste ”pseudo-crkva” je poprilična novost u odnosu na vaš Osmi partijski kongres (ne mislim na Osmu sjednicu komunista Srbije iz 1987. koja je trasirala vaš dolazak na vlast u Crnoj Gori, nego baš na kongres DPS) iz 2019.g. kada ste se veoma glasno, kao nominalno građanska i multi-konfesionalna partija zalagali za obnovu ”Crnogorske pravoslavne crkve”. Uprkos jasnom odgovoru građana tokom 2020. šta oni misle o takvim pseudo-crkvenim nastojanjima, vi ste se takvog narativa držali i na kongresu 2021., da bi kao ”voćka čudnovata” sve to pokušali da prećutite na partijskom kongresu ovog ljeta Gospodnjeg. Takvu prećutnu transformaciju ”tvrdog oraha” botanika i biologija još nijesu zabilježile. Zato vas podsjećam na sljedeće:

OTAC GOJKO PEROVIĆ: Koju Crnu Goru je to Prekić istraživao?

-Ako ste naprasno, po gubitku političke vlasti, otkrili princip poštovanja i citiranja svega onoga što sadrže akta Carigradske patrijaršije (pa otuda, je li, SPC zovete ”crkvom Srbije”?) pitam vas kojim imenom zovete g. Miraša Dedejića i sve one koje je on obukao u mantiju? S obzirom da ovog bivšeg sveštenika Carigradske patrijaršije tamo smatraju ”raščinjenim i prokletstvu predatim” i da on nema, niti je ikada imao, vlast da nekoga rukopoloži u sveštenički čin. Ovo pitanje shvatite kao jedan moralni, jezički i intelektualni test vaše principijelnosti.

-Aktivna uloga crkava i crkvenih velikodostojnika u političkim životima, pa čak i u političkim kampanjama, nije nikakav incident, nego česta praksa u političkim sistemima kojima vi iz DPS nominalno težite. Pogledajte simbiozu HDZ i rimokatoličke crkve u Hrvatskoj. Nijeste li upravo vi kao partija promoteri standarda, političkih volja i zabrinutosti koje dolaze iz ove nama susjedne države i partije koja je tamo na vlasti? Pogledajte rječnik Rimokatoličke crkve uoči prvih poslijeratnih parlamentarnih izbora u Italiji, a protiv komunističke parlamentarne liste. To se nije desilo u Srednjem, nego u 20. vijeku. Pogledajte ulogu Pravoslavne crkve u političkim i državnim zbivanjima u Grčkoj i na Kipru. A to su sve zemlje političkog saveza – EU, kojem, ako vam je bar malo vjerovati na riječ, upravo vi težite. I poslušajte šta o učešću crkava u političkoj kampanji kaže, tu nedavno, predsjednik SAD Donald Tramp. Ovakve prakse imaju svoju negativnu stranu i po crkve i po države, ali one su očigledno prirodne pojave u demokratskim društvima, dok vi hoćete da ih predstavite kao neku kugu. Nikako da vašu anti-crkvenu politiku i javni narativ za unutrašnju upotrebu, uklopite u vašu evropsku i sjeverno-atlansku agendu.

-Revizija istorije? Pa vaša partija je pravi ”čudnovati plod” istorijske revizije. Vi ste, i slikovito i bukvalno, ”preko noći” od komunista postali socijalisti, i pride ”demokrate” – a da se nijeste odrekli niti jednog monopola koga je SK CG stekao putem revolucije (nasilnog prevrata vlasti). U istom takvom maniru ste Titograd preimenovali u Podgoricu, društvenu i privatnu svojinu… a nešto kasnije srpski (kojim se pisalo i govorilo u Kraljevini Crnoj Gori) u crnogorski jezik, a ujedinjenje južnoslovenskih naroda 1918.g. u okupaciju Crne Gore… itd. I ko bi vam išta zamjerio na tom legitimnom pokušaju da ”ponovo pogledate” (revidirate) stvari iz prošlosti, kada vi isti ne biste demonstrirali jednoumni poriv da drugima branite pravo da to isto urade?

O. Gojko Perović: Manastir Ostrog – svedok kontinuiteta Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori

-Ili: kako gledate na činjenicu da je boljševička vlast (sa drugom Pekom Dapčevićem u Zagrebu) brutalno likvidirala mitropolita Joanikija, bez prava na suđenje, grob i spomenik – a zbog kolaboracije sa okupatorom i izrazitog antikomunističkog stava sa pozicije visokog crkvenog velikodostojnika; a da je kardinalu Alojziju Stepincu, u istom tom Zagrebu, uprkos istovjetnim optužbama (ako ne i gorim, jer cetinjskom mitropolitu ne stoji na duši nikakav koncentracioni logor poput Jasenovca) komunistička vlast omogućila i suđenje, i pristojan pritvor i mirnu prirodnu smrt u komunističkoj Jugoslaviji? Treba li ili ne treba revizija ovom slučaju? Treba li prezir prema kanonizaciji mučeničkog lika mitropolita Joanikija, a diplomatsko ćutanje i odobravanje kada o kanonizaciji Stepinca ili njegovoj istorijskoj reafirmaciji otvoreno govore kako predstavnici zvanične Hrvatske, tako i politički predstavnici Hrvata u Crnoj Gori?

-E sad, ko lomi kičmu ”građanske, dostojanstvene i suverene Crne Gore”? O tome ne odlučuju pokliči iz vaših partijskih saopštenja, nego upravo ”dostojanstveni i suvereni” građani Crne Gore. A oni su, u legalnoj i legitimnoj proceduri odlučili da vaš naum o oduzimanju crkvene imovine (onako kako ste to zamislili 2019.g.) ne donosi dobro našoj državi. Tom emancipatorskom procesu plebiscitarnog i demokratskog izjašnjenja građanstva Crne Gore oko vašeg bespravnog nauma, doprinijela je Mitropolija Crnogorsko-primorska SPC, čiji poglavar i dan danas nosi titulu Arhiepiskopa Cetinjskog, i ”egzarha sveštenog trona pećkog” (kako su sebe cetinjski mitropoliti titulisali kroz vjekove, i kako su ih drugi imenovali). Vaša briga za nasljeđe i ”kompletno životno djelo” mitropolita Amfilohija jeste dirljiva, pogotovo sa aspekta sjećanja na vrijeme kada je vaša partija predvodila pravi politički i medijski juriš na njega lično, i na sve ono što je on stvorio. Pa je tako Amfilohijeva obnova crkva i manastira uz pomoć vjernog naroda (čitaj= građana Crne Gore) za vas bila narušavanje spomeničkog blaga (makar bilo riječi i o hrpi kamenja u šta je bio pretvoren manastir Stanjevići); njegova borba za svetosavlje i kosovski zavjet za vas je bila ”uvođenje stranih kultova u Crnu Goru”; njegov rad na osnivanju i modernizaciji crkvene misije, za vas je bila anti-državna propaganda; njegov trud oko restitucije crkvene imovine, za vas je bilo mrtvo slovo na papiru… i teško se sjetiti šta je to, u Amfilohijevom liku i djelu, kod vas ikada bilo prepoznato kao pozitivno. A lako je sjetiti se, kako ste ga protivpravno saslušavali u policijskoj stanici cio dan! Ali važnije od toga je da ga je kao velikog i značajnog čovjeka prepoznala pravoslavna i hrišćanska vaseljena, i ogroman broj građana Crne Gore. Može Bog dati da ga sada, pošto ste ga pustili iz policijske stanice, i vi vidite drugim očima.

OTAC GOJKO PEROVIĆ: Srpska pravoslavna crkva i Rusija

Ljudski je i pozitivno što i od vas čujemo poneku riječ brige za ono što je poslije Amfilohija ostalo. Samo, red bi bio da se javnosti izvinite za vaš višegodišnji pokušaj i namjeru da od Amfilohijevog djela u CG ne ostane ni traga, pa tek onda da vas čujemo čega ste se naknadno sjetili, kada sada ”brinete” da to djelo opstane. Kako god bilo, to njegovo nasljeđe možete vidjeti svuda oko sebe, širom Crne Gore. Ono raste iz dana u dan, i njega ništa ne može ukloniti.

AUTOR: sveštenik Gojko Perović

SKINI APLIKACIJU