Isti izvori ističu da Đukanović u retkim lucidnim momentima, verovatno kada ne konzumira ono što inače prekomerno konzumira, praktično ludi od novinskih tekstova i informacija medijskih portala, u kojima se raskrinkavaju njegovi zlokobni planovi i krađe državnog novca, a koji ga zapravo istinito oslikavaju kao zlog diktatora.
Zbog navedenog, Đukanović je doneo odluku, da njegova kokainska imperija uzvrati udarac slobodnom i nezavisnom novinarstvu, jasno naredivši "nepodobnim novinarima zabraniti rad, bez obzira o kome je reč". U poslednje vreme značajno se povećao broj negativnih tekstova o Đukanoviću, korumpiranosti sistema koji je stvorio i njegovoj lično, političkoj krizi koju je izazvao otimačinom crkvene imovine u Crnoj Gori, ali i nedavnim hapšenjem sveštenika, te napadima policije na goloruke građane, ne samo kod regionalnih već i kod respektabilnih inostranih medijskih kuća.
Crna gora je država koja je već punopravna članica NATO saveza, realno bez ikakvih konkretnih doprinosa, ali je punopravna. Isto tako, Crna Gora, barem deklarativno, teži i zalaže se za vladavinu prava, demokratiju, slobodu veroispovesti, slobodu medija i izveštavanja, dok je u praksi potpuno drugačije.
Naime, Crna Gora je već delimično ili u potpunosti zabranila rad onim televizijama i emisijama koje su negativno izveštavale o odnosu režima prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi i njenim vernicima. Ovakav odnos ne govori o evropskoj perspektivi Crne Gore, jer će po odluci Đukanovića biti sastavljen spisak nepodobnih medija, na kojem će se naći nemački "Spiegel", "Zeit online" i "Neue Zurcher Zeitung", britanski "The Guardian", "BBC" i "Reuters", velike medijske kuće koje su objektivno izveštavale o protestima u Crnoj Gori, represiji Đukanovićeve policije prema građanima, a tu je i veliki broj regionalnih medija i portala. Spisak za Đukanovića "neprijateljskih medija" je podugačak, a da li takav vladar zaista treba Evropi i zapadu, da li je to država koja je na evropskom putu, ostaje da se vidi.