Cilj je ravnomernija distribucija prihoda među evroligašima, dok se istovremeno, koliko je to moguće, vodi računa o različitim porsekim politikama na Starom kontinentu.
Biće određeni prosečni prihodi licenciranih klubova (ALCDR) koje će činiti zarada na dan utakmice, priliv novca od komercijalnog dela, kao i drugi prihodi koje generišu klubovi Evrolige u periodu od tri sezone. Sve da bi se znalo osnovni minimum i maksimum trošenja novca na plate igrača.
Postojaće tri nivoa naknada za igrače – minimalni, osnovni i maksimalni.
Ovo je prvi put da postoji minimum koji klubovi moraju da potroše na igrače – 30 odsto od ukupnih prihoda!
Mimimum – 30 odsto od prosečnih prihoda licenciranih klubova;
Osnovni nivo – 40 odsto od prihoda. Minimum je osam miliona evra;
Najviši nivo – neograničeno (na snazi od sezone 2027/28 odsto).
Prema planu Evrolige, klubovi će, bez kazni, na ekipu moći da potroše 8.000.000 evra za sezonu 2025/2026 i to se zove Osnovni nivo plate.
S tim da se u tu sumu ne računaju:
- Dvojica najplaćenijih igrača
- Igrači sa dugoročnim povredama (minimum dvomesečna pauza se računa)
- Igrači koji su proveli barem tri godine u klubu
Ako Bazični nivo plata (BCL) prebacite za do 10 odsto na svaki evro viška daćete još 50 centi. Ako ga prebacite za 10 do 30 odsto za svaki evro potrošićete 75 centi. A ako prebacite granicu za 30 do 50 odsto, svaki evro koštaće vas još toliko.
Primera radi, ako neko za umesto 8.000.000 evra za plate izdvoji 12.000.000 to će ga koštati dodatna 4.000.000.
Glas javnosti /S04S