Nakon što je lako prošla grupu, Srbiji je utakmica sa Italijanima mogla da pokvari planove, a baš u njoj je podbacio čovek na kog se prvenstveno oslanjamo - Bogdanović. Smogao je kapiten snage da izađe i kaže - kriv sam, nije tako trebalo, a mi smo sa strahom čekali meč sa Dominikanskom Republikom.
Ne bi on bio klasa igrača kakva jeste da može iz koloseka da ga izbaci jedna loša partija, pa je već protiv Dominikanaca briljirao i sa saigračima je obezbedio našem timu mesto u četvrtfinalu.
Tada je dobio priznanje za najboljeg igrača na meču, a on je odmah posle dodele potrčao ka tribinama, gde je bila njegova majka i njoj je predao pehar.
Srbiju je posle tog meča čekao jedan još teži, zbog kog smo svi strepeli, ali baš kada je najviše trebalo - naši momci su bili najbolji, predvođeni prvim među jednakima Bogdanovićem.
Srbija je isprašila Litvaniju i plasirala se u polufinale Mundobasketa,a šta mislite, sa kim je pogdan prvo podelio sreću?
Sa roditeljima, naravno. Imaju zašto da budu ponosni na njega, a ponosna je i cela Srbija.