Ko je ubio Milana Pantića?
Dopisnika "Novosti" iz Pomoravlja sa sedištem u Jagodini Milana Pantića sigurno nisu ubili njegovi tekstovi...Ubili su ga nek - onii koji su kroz te tekstove bili prozvani ili su možda naslutili da su tema nekih narednih napisa o kojima je Milan Pantić tek trebalo da piše...U kultnoj emisiji B92, koju je vodila novinar Brankica Stanković govorili su: Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića, Relja Milanović, novinar radija Novi put, Branislav Jovanović, novinar nedeljnika Novi put, Jovan Stojanovic, bivši direktor Jagodinske pivare, Dragan Markovic Palma, predsednik SO Jagodina, Nadežda Gaće, predsednica NUNS-a... Dragan Marković Palma, predsednik SO Jagodina: Meni nije poznato da u Jagodini postoji neko ko može tako monstruozno ubistvo da izvrši i da ja znam kako se zove to lice. Znači, meni takvo lice nije poznato zato što gospodin Pantić nije bio agresivan novinar i on je bio čovek, po prirodi, koji je voleo i druženje i kafanu i tako dalje, i nije se bavio pretnjama - e, sad ću ja da ti napišem ovo, ono i tako dalje. Tako da ja mislim da ja takvo lice ne poznajem, da živi u Jagodini i da je neko tako nešto mogao da uradi, mada nikom ne piše na čelu, ja ne mogu da...
B92: Ali na pocetku našeg razgovora ste rekli da mislite da je motiv ubistva Pantića upravo u njegovoj delatnosti, upravo u onom što je on radio. Da li možete to sad da mi pojasnite, pošto ste rekli da ne verujete da postoje takvi centri moći u Jagodini koji...
Dragan Marković Palma, predsednik SO Jagodina: Pazite, a što mora da je neko uradio to iz Jagodine? Ja ne kažem i da nije, ne mogu da tvrdim, ali meni takvo lice nije poznato jer motiv mora da postoji za sve ono što se desilo.
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: U Jagodini i okolini nikako, pa ovde je mali broj privrednika, mali broj privrednih firmi, to je toliko jasno, toliko vidljivo kao na dlanu. Za sve koji se bave privredom, koji kontrolišu privredu, tako da takav razlog postoji da neko bude ubijen što se bavi time i što piše to, nikada taj razlog nisam video, ni onda ni sada.
B92: Ipak, činjenice govore da su Pantiću često stizale pretnje, a o tome za Insajder svedoči i njegova supruga Živka.
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Mi smo pre ubistva, možda jedno dve godine, promenili broj telefona, baš zbog toga, zbog takvih pretnji i to, međutim, to se nastavilo, ali nikad nisu išle pretnje toliko daleko da bi moglo da ukazuje da može doći baš i do tako fatalnog i do ubistva. Računali smo to, možda neka pretnja, ovo ili ono, ja sam se iskreno rečeno više bojala zbog deteta, zato što je on već bio u tom nekom periodu kad je počeo da izlazi u grad, da njega neko ne maltretira. Zato sam i vršila pritisak na Milana da odustane od toga, da piše mnogo lakše teme, da se bavi... da je on jedinka, da ne može da ispravi sve nepravde u društvu i uopšte šta se dešava. On je uvek govorio bavi se tim poslom zato što voli i radiće ga pošteno ili neće da ga radi.
Branislav Jovanović, novinar nedeljnika Novi put: Što se tiče pretnji, naravno, mi kolege koji smo saradivali na mnogim poslovima, znali smo da mu je prećeno. On čak nije ni pridavao pažnju mnogo tome. Govorio je, meni je jednom čak i rekao da zbog teksta da su uhapšena tri mladića zbog trgovine narkoticima, da su mu pretili, dolazili na vrata, da je on pozvao policiju koja je jedne noći obezbeđivala zgradu, gde je on bio.
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Poslednji detalj, pretnja je bila možda jedno mesec dana, više se i ne sećam, pre ubistva...On se vraćao iz Tužilaštva, pešice je išao i u susret mu je išao neki žuti automobil...
Branislav Jovanović, novinar nedeljnika Novi put: Vozač s naočarima mu je rekao - samo nastavi tako da pišeš i daleko ćeš stići. To se dogodilo na ulici, on čak ne zna ni ko je, nije zapamtio ni registarski broj tog vozila, i na tome se završilo.
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Kad sam ga ja upitala ko je to bio, da li je obratio pažnju, on kaže - ne, zašto bih, video sam samo da je to bio neki žuti automobil. Kažem - nisi pogledao tablicu, kaže - ne, ma, hajde, zašto bih, šta ja to radim da...To su njegovi odgovori uglavnom bili takvi uvek, nikome nije zgrešio ništa, nije skrivio, radi pošteno svoj posao i ne boji se ničega.
B92: Nikada vam nije pomenuo nijedno konkretno ime?
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Ne.
B92: Dobijali ste i pretnje telefonom?!
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Jeste, to su bile pretnje, ali kažem vam, ne u tom smislu pretnje, nego ostavljene poruke na sekretarici, znate, to su neke gluposti tako, vređanja i tako, ali ne u tom smislu.
B92: Da li ste prepoznavali glasove?
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantica: Ne, ja nisam, a Milan...moguće da je i prepoznavao, ali nije reagovao, nije se bojao jednostavno, on nije mogao da zamisli da tako može nešto da se desi.
B92: 11. juna 2001. rano ujutru u ulazu zgrade u kojoj je živeo ubijen je novinar Milan Pantić...
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Ja sam to jutro otišla, radila sam pre podne, tako da sam ja to jutro oko 6.45 otišla na posao, od 7.00 radim, Nemanja je išao pre podne u školu. Milan je trebalo oko 8.00 da ide u Paraćin, nešto poslovno, da piše, i ja sam u 6.45, kad sam krenula, ja sam samo rekla - Milane, ja odoh, kaže - ustajem i ja da probudim Nemanju za školu, odlazim i ja u 8.00 za Paraćin. Ja sam otišla na posao i u 8.45 su me zvali na posao da dođem kući, kao Milanu nešto nije dobro. Mislila sam, šta mu nije dobro, jutros smo pričali, ostao je da probudi dete da isprati u školu i da ide i on u 8.00. Onda su me kolege dovezle s posla, medutim, kad sam već došla ispred, tu od petlje, krenula prema zgradi, kad sam videla tu policijski automobil, narod se skupio, onda mi je bilo jasno sve, da se ipak tu nešto desilo mnogo više nego...Kad sam došla do ulaza, lekarka koja je bila tu mi nije dala da udem, na stepeništu me je srela i rekla - nemoj ti da ulaziš unutra, vratila me odmah. Tako da sam ja...samo na stepeništu sam videla samo noge prema vratima...
B92: Očevidaca tog zločina, prema raspoloživim informacijama, nije bilo.
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantica: Komšinika jedina, tu iznad, ciji je stan baš iznad ulaza, ona je ustala jer joj je dete išlo u osnovnu školu i u 8.00 je počinjala nastava i ona mi je rekla samo, kad je krenuo on u školu, ona je njega vratila...Neku pesmicu da ga presliša još jednom, inače da ga nije vratila možda bi on baš naleteo na to. I ona kaže - hvala, mislim, ne znam kome da se zahvalim što sam ga u tom momentu vratila jer pitanje je šta bi bilo i s detetom jer kad sam ga pozvala u stan čula se neka lupnjava, ja sam u prvom momentu pomislila da deca rolšuama silaze niz stepenice, jer se dešava i to. Međutim, kaže da je onda čula da su ulazna vrata lupila i kada sam prišla prozoru i pogledala dole prema ulazu već nije bilo nikoga.
Komšija, isto tu iz prizemlja, mi smo taj vikend, to je bio ponedeljak kad se desilo ubistvo, taj vikend proveli u selu i on je oko ponoći bio kod nekih prijatelja sa suprugom, a decu ostavio kod roditelja tu, i sad on kaže - kad sam se ja vratio oko 12 sati čovek je, kad sam ušao u ulaz, upalio svetlo, čovek je ispred vaših vrata uz gelendere stajao, i kako sam ja upalio svetlo, on je stajao, ne znam, čovek s kačketom na glavi. I pošto on nije mogao da probudi svoje roditelje na vratima, na zvonu, on izađe iz ulaza da im kuća na prozor da ih probudi, da mu otvore vrata. I kaže - dok sam ja izašao, njima kucnuo i kad sam se vratio tog čoveka nije bilo više u ulazu. To su oni ljudi sve povezali posle toga šta je ko video i kako...
B92: Nije mogao da ga opiše?
Živka Pantić, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: Nije mogao da ga opiše jer on tada nije ni obratio pažnju, misli - ko je u ulazu, možda čeka neko nekog ili tako. Međutim, kasnije, mnogo su mi ljudi tako ispričali, ne znam više šta ni da verujem. Evo, mene je inspektorka pitala, Ljiljana Ðordevic, koja je uglavnom vodila razgovor sa mnom, četvrtak pre ubistva isto sam radila pre podne, i ona je mene...to me je malo zaintrigiralo, sad sam počela da razmišljam odakle sad njoj to da me pita. Kaže - Živka, radila si u četvrtak pre podne, ja kažem jesam, od ujutru si otišla na posao - jesam, padala je kiša, nosila si kišobran, kažem - da. Da li si primetila neku nepoznatu osobu na ulazu zgrade, ja kažem - ne, sigurno - kažem, sigurno. I kažem vam, ja sam posle toga, meni, kad sam...policija, oni su znali tada to da ja ne smem da se krećem i da ovo, na neki način da me uteše rekli su mi - nemojte da se bojite, vas neće niko da dira, ni vas ni vaše dete jer oni da su hteli vas i vaše dete, oni su to mogli mnogo jednostavnije jer ste vi praćeni najmanje nedelju dana pre ovoga. Tako da sam ja...mi to nismo primetili, mislim, ja nisam ni obraćala pažnju, a ne verujem da je i Milan i tako, ali su mi oni to rekli.
B92: Bilo je još onih koji su Živki posle tragičnog događaja ispričali da su vidali nepoznate ljude ispred njihovog ulaza. Još jedna komšinica primetila je nepoznatog muškarca s kačketom na glavi i mobilnim telefonom u ruci, međutim, niko nije mogao da opiše te osobe. Ipak, neposredno po ubistvu policija je objavila foto-robot ubice i suzila krug osumnjičenih na tri osobe. Ako očevidaca događaja nije bilo, postavlja se pitanje na osnovu čega je policija sačinila foto-robot. Prema saznanjima Insajdera, policija je posle ubistva došla do jedne osobe koja je pocinioče zločina prepoznala u policijskom albumu. Kasnije je, kako saznajemo, organizovano i prepoznavanje, ali policija o tome nikada ništa nije saopštila. Živka Pantić kaže da odavno više od policije ne dobija nikakve informacije.
Živka Pantic, supruga ubijenog novinara Milana Pantića: U početku možda prvih 10-15 dana svakodnevno, pa možda neki dan i više puta tokom dana ili su dolazili, pa me odvodili do SUP-a ili su dolazili ovde i tako, međutim, kako je vreme odmicalo ti kontakti su sve slabije, tako da mislim, pa da ne preteram, ali možda poslednje dve godine-tri nikakav kontakt.
B92: Takav odnos policije prema žrtvama i javnosti možda i jeste razlog što se u ovom, baš kao i u mnogim drugim slučajevima, pojavilo više nezvaničnih prica o tome ko bi mogao da stoji iza Pantićevog ubistva. Tako je naprimer tokom akcije "Sablja" uhapšen bivši direktor Pivare Jovan Stojanović, a mediji su tada pisali da je uhapšen zbog toga što je mogao da pruži informacije o ubistvu Milana Pantića.
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Ne, ja sam...ja citiram samo rešenje gde zvanično kaže da sam praktično uhapšen zato što sam neprijatelj Republike i mogu da ugrozim građane, tako nešto, nemam to rešenje ispred sebe, pa...
B92: Zbog čega ste privođeni u "Sablji"?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Jednostavno, prvo rešenje koje sam dobio...u prvom rešenju je pisalo da sam uhapšen kao neprijatelj Republike i da mogu da ugrozim Republiku i građane, otprilike tako je pisalo u tom rešenju. Praktično, zamislite sada, Jovan Stojanović ugrožava Republiku, ugrožava građane, i to je sve bilo što je pisalo, što sam ja mogao da pročitam kad sam prvi dokumenat...
B92: Kad ste dobili taj prvi dokument?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Ne mogu da se setim, posle hapšenja, verovatno u pritvoru sam bio, da li posle pet, šest, 10 dana, ali u prvom dokumentu je to pisalo.
B92: Dobro, i dalje?
Jovan Stojanovic, bivši direktor Jagodinske pivare: Ne znam zbog cega sam uhapšen. Kasnije, sledeći dokumenat koji sam dobio je bio da se optužujem vezano za zakon, član 242, to su dela iz oblasti privrednog kriminala, navodno da firma u kojoj radi moj sin ima viška piva za 23.000 dinara, jedno šest-sedam gajbi navodno viška ima...
B92: Koja je to firma?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: To je tada firma bila Tekstrim, vlasništvo sina, i navodno je bilo viška 23.000 dinara, vrednosti piva, piva u vrednosti 23.000 dinara, što prakticno nije ni za prekršaj, a kamoli krivično delo. Ja sam optužen da u toj firmi radim kao komercijalista, ja u toj firmi nikad nisam radio, ja nikad nisam bio komercijalista. Jesam ponekad ušao da vidim dete, kao što ste vi sada kod mene došli, i praktično, eto to je sve.
B92: Jeste li ispitivani u pritvoru?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Da, jesam.
B92: Kakva su vam pitanja postavljana?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Pa, praktično...
B92: Da li su imala veze sa ubistvom Milana Pantića?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: ...vezano za tu oblast, što se tiče...možda je bilo jedno pitanje da li nešto znam, a pretpostavljam da je to svako pitan i normalno je da bude pitan. Ja sam rekao - ništa ne znam, to je sve.
B92: Ništa drugo nije pitano u vezi s Milanom Pantićem?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Ništa.
B92: Da li je tačno da ste bili na poligrafu?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Jesam.
B92: Kako je prošlo?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Kako je prošlo? Sad vi mene pitate kako je prošlo, ne znam kako je prošlo, to je opet bilo jedno pitanje da li nešto znam, a pitanja su bila iz oblasti privrednog krimina, da li je tu rađeno ili nije rađeno...
B92: Istovremeno, u Nišu je uhapšen dugogodišnji nacelnik SUP-a Jagodina, pukovnik Živojin Trifunović, takođe u vezi sa ubistvom Milana Pantića. Prema pisanju medija, on na svoj zahtev odlazi u penziju u decembru 2000, a posle Pantićevog ubistva napušta Jagodinu i odlazi u Niš. Večernje novosti tvrde i da je stan u Jagodini dobio od svog bliskog prijatelja Jovana Stojanovića.
B92: U kakvim ste odnosima bili s Trifunovićem?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Nismo se mi družili, praktično odnosi kao sa svim direktorima firme, kao svim načelnicima određenih javnih službi i tako, jedan normalan, ljudski, korektan odnos jer ovde je mali broj firmi, mali je ovo grad, malo ljudi ima i posle par godina vec se svi znaju. Znači, korektan odnos.
B92: Niste imali nikakve kontakte u smislu pružanja određenih usluga, pritisaka?
Jovan Stojanović, bivši direktor Jagodinske pivare: Ne, nikako, to posle...u tom članku koji praktično je bio...to kažem ne, tu par viđenja na tim skupovima u organizaciji da li opštine, da li firmi jer tada su bile česte godišnjice firmi i tako, zvanične proslave.
Glas javnosti - Vladan Dinić