Evo šta francuski diktator niee znao 1812. kada je napao Rusiju, što se na kraju pokazalo njegovom kobnom greškom.
Ispostavilo se da je Rusija daleko nepredvidljivija no što su to francuski vojni i politički geniji mogli da pretpostave.
Neobično ponašanje ruskih trupa bilo je prvo iznenađenje koje je dočekalo Napoleona. U nadi da će osigurati brzu pobedu, francuski je car okupio svoju golemu i multinacionalnu Grand Armée i ušao u Rusiju bez ikakvog otpora. Kasnije se, u izgnanstvu na ostrvu Sveta Helena, prisetio da je imao "vojsku brojniju od svih koje su se ikada borile u Europi... Uz pojačanje trupa iz Pruske, Austrije i Rajnske Konfederacije, imao sam pod svojim zapovedništvom do 480 000 vojnika..."
Budući da je bilo jako teško snabdevati tako veliku vojsku duži vremenski period, Napoleon se nadao da će se ubrzo nakon preslaska granice, negde na području današnje Litvanije, održati tradicionalna bitka na bojnom bolju.
Međutim, dogodilo se nešto neočekivano. Dok se ruska vojska (oko 240 tisuća vojnika) ljuto odupirala francuskim osvajačima, izjegavala je veliku bitku. Svaki put bi se povukla nakon što bi izvela podmukli brzi napad. Napoleon je osećaj Francuza opisao kada je sredinom avgusta, nakon ljute bitke, ušao u grad Smolensk (385 kilometara zapadno od Moskve).
"Čitava vojska je mislila da će to biti kraj naše kampanje... Moje pukovnije su bile zaprepaštene time što su, nakon toliko teških i smrtonosnih marševa [dva meseca nakon invazije], rezultati njihovih nastojanja bili sve dalje, i bili su zabrinuti oko udaljenosti koja ih deli od Francuske", napisao Napoleon u progonstvu.
Na kraju je francuski vladar dobio svoju veliku bitku na bojnom polju: dve su se vojske susrele u selu Borodino, nedaleko od Moskve. Uprkos činjenici da su se ruske trupe povukle noć nakon bitke, Napoleon nije postigao svoj strateški cilj. Ruska vojska je još uvek bila netaknuta. Suprotno tome, Napoleonova vojska je pretrpjela teške udarce te joj je trebalo vremena da se oporavi. Nadao se da će francuske trupe to moći u Moskvi, u koju su ušli nedelju dana kasnije.
Još je jednom, međutim, Napoleonov plan osujetio podivljali požar koji je uništio drevnu rusku prestolnicu, požar koji su izazvali sami Moskovljani. "Ovaj je požar uništio sve. Bio sam spreman na sve, ali ne i na ovo. Ko bi mogao da pomisli da će ljudi zapaliti svoju prestolnicu? Da nije bilo tog sudbonosnog požara, imao bih sve potrebno za vojsku. Sedeće godine bi ili [ruski car] Aleksandar zaključio mir, ili bih ja bio u Sankt-Peterburgu", rekao je Napoleon britanskom lekaru tokom svog progonstva. Tada je u Moskvi Napoleon navodno izjavio: "Kakva užasna scena! Spaljuju ga sami... Kakva odluka! Kakvi ljudi! To su Skiti!"
Napoleon se kasnije žalio na preuranjenu i žestoku hladnoću koju je doživio u Rusiji. "pogrešio za samo nekoliko dana. Proučio sam rusko vreme unazad 50 godina... Niske temperature su uvijek započinjale 20 dana kasnije [nego 1812.]. Kada smo bili u Moskvi, bila su minus 3 stepena i Francuzi su to dobro podnijeli. No na putu [tokom povlačenja] je bilo minus 18 i gotovo su svi naši konji umrli... Vojnici su postali demoralisani... Raštrkali su se i završili kao žrtve neprijatelja. Neki su samo legli, zaspali i umrli", kasnije je jadikovao svrgnuti car.
Napoleon je kasnije govorio da su glavni faktor u uništenje njegove vojske bili upravo teški vremenski uslovi.
Uprkos ponižavajućem porazu, Napoleon je cenio lepotu ruskih gradova. "Pogled na Smolensk, koji se u obliku amfiteatra smestio na obalama rijeke Dnjepar, prekrasan je prizor", napisao je francuski car o mjestu na kojem je, prema nekim stručnjacima, sakrio blago ukradeno iz Moskve.
Njegovi komentari o drevnoj ruskoj prestolnici bili su još laskaviji: "Izgrađena poput Rima na sedam brežuljaka, Moskva izgleda pitoreskno. Trebali biste videti pogled na ovaj grad, poluistočnjački i polueuropski, s 200 crkava i hiljadu kupola različitih boja koje se uzdižu, doživeti osećaj koji smo mi doživjeli kada smo ga gledali s visina Poklone gore."
Napoleona je duboko pogodio masivan otpor njegovoj invaziji, kao što je već pokazala njegova reakcija na moskovski požar. "Ni najopasnija vojska ne može usešno da voditi rat protiv celog naroda koji je odlučio ili da pobedi ili da ume. Nismo imali posla s indiferentnim promatračima događaja. Svi ljudi koji su etnički bili Rusi napustili su svoje domove kada smo napredovali. Na putu smo nailazili samo na napuštena ili spaljena naselja čiji su se stanovnici ujedinjavali u bande koje su delovale protiv našh furažera."
(Izvor: hr.rbth.com)