Pisati o prijateljima i poznanicima za novine, nije ni lako, a baš ni pametno. Jer, čovek, ili pretera u hvalospevu i deljenju epiteta, ili se, možda i namerno, kvaliteti poznanika i prijatelja koje ima umanjuju, iz straha da se ne pretera...Svojevremeno, kad sam napisao "specijalac o Ceci", hteo ne hteo sudario sam i sučeljavao sa podacima o Arkanu.
Čudni, kontroverzni, oni koji su ga voleli, dizali su ga u nebesa, oni koji su ga mrzeli, videli su u njemu samo ono crno...Onih, koji vide sivo, nije ih bilo. Dakle, priča o Arkanu je crno-bela. A, on, voleo je upravo crveno-belo, sudbina, to ti je...O njemu, sad kad sam se u redakciji "Svedoka" pripremao za "specijalac pet godina posle", opet sam se suočili s istim problemom. I dilemom.Pisati samo o onom lepom, po principu, o mrtvima sve najbolje, a prećutati ono tamnije iz dana dečaštva i mladosti? Moguće, ali ne bi bilo korektno. Ni prema čitaocima, ni prema samom Arkanu. Jer to je bio njegov život, započet 1952. u Brežicama, okončan 2000. u Beogradu! U atentatu! Klasičnom.
Mediji su to ubistvo, tada krstili epitetom "ubistvo decenije". I bilo je!Ali, na ovim našim balkanskim prostorima i po balkanskim pravilima, svako vreme ima svoje breme...Posle njegove likvidacije, ubijen je i ministar odbrane Srbije i Crne Gore Pavle Bulatović, pa generalni sekretar Fudbalskog saveza SCG Branko Bulatović, pa 12. marta 2003, u atentatu, ustreljen je iz snajpera i predsednik Vlade Srbije dr Zoran Đinđić.Suđenja osumnjičenim za ubistvo predsednika Vlade Srbije je, kako - tako okončano osuđujućim presudama, ali i bez - nalogodavca...Kao i suđenje za ubistvo Arkana (Dobrosav Gavrić, policajac na bolovanju, prema sudu - ubica je u JAR, traži se njegovo izručenje!).
Danas, normalno, ogromno interesovanje svetske i domaće javnosti fokusirano je na ubistvo dr Đinđića - jenjava, ipak, ne "prođe dan" da se neki medij ne oglasi pikanterijom da je Arkan - živ, ili, da se negde neko izreklamira kao - Arkanov ubica!?Tako se pojavio izvesni Irac hrvatskog porekla, ili Hrvat irskog porekla, pa je posredstvom novina u Belfastu i uz podšku nekih engleskih tabloida ispričao "svoju priču".Istina, oni nigde ne pominju, da su priču prepisali iz našeg nedeljni "Svedok", broj 357, ali nema veze... Mit o Arkanu živi. I u srcima i duši njegovih najbli`ih. Dakle, ne samo na brdovitom Balkanu, već i na Ostrvu...Arkan je, kako god mislili, i danas, dve decenije posle - zagonetka. Ni živ, ni mrtav?Ili živ?Ili mrtav?Oglasio se i bosanski tabloid "Express" sa naslovom: "Snežana B:Ceca mi je rekla da je Arkan živ i da se krije u Brazilu!"I šokantnim podnaslovima:o Inscenirano ubistvoo Leš niko nikad nije vidoo Arkan je u Braziluo Ofarbao se i pustio braduKao i međunaslovima:o Srpski kralj nije mrtavo Sa Kipra u Brazil...Novine, tabloidi, tiražna stvar...Stvarno, kome je smetao Arkan?Toliko da naruči njegovu likvidaciju?Bilo je raznih tvrdnji po novinama, te CIA, te BND, UDBA, mo`da je ubistvo finansirao albanski biznismen, te ovo i ono...
Nemačka tajna služba BND planirala, pa odustalaod kidnapovanja Arkana
Zašto je komandant Srpske dobrovoljačke garde i predsednik Stranke srpskog jedinstva, gazda "Obilića", Željko Ražnatović Arkan - likvidiran?! Komandant SDG presekao isporuku droge sa Kosmeta i zamerio se Nemcima Tokom istrage, koju je vodio sudija Miodrag Paunović na površnu su izbili mnogi detalji koji daju za pravo onima koji tvrde da su ubistvo organizovale strane obavešajne sile, uz pomoć"domaćih izvođač krvavih radova".Svojevremeno sam istražujuži za "Svedok", iz izvora bliskih porodici Željka Ražnatovića Arkana, ali i od poverljivih "informatora" bliskih nemačkoj tajnoj službi BND, obavešten da je "uklanjanje" Arkana planirano u najužim krugovima nemačke tajne službe.- Željko Ražnatović je 1999. godine presekao ogroman šverc droge sa Kosova ka srednjoj Evropi, i time se grdno zamerio nemačkoj tajnoj službi koja je taj posao nadgledala, kontrolisala i finasirala. - Tada je u vrhu BND doneta lakonska odluka, koju nije bilo lako i sprovesti: "Eliminisati opasnog Željka Ražnatovića Arkana, po svaku cenu", otkrio je naš izvor!U vrhu BND je tada odlučeno da se Željko Ražnatović kidnapuje. Formiran je štab koji je trebalo da osmisli sve detalje ove spektakularne akcije. Uložene su ogromne pare. U Jugoslaviju su ubačeni tajni agenti BND, sa lažnim pasošima, odnosno lažnim italijanskim imenima, i "operacija Arkan" je počela. - Pratili su svaki Arkanov korak: gde ide, s kim, ko ga štiti, ko prati i kad je - najranjiviji.
Pratilo ga je troje ljudi, dvojica muškaraca i jedna žena, ali jednog dana je centrali BND javljeno: "Arkana je nemoguće kidnapovati". U obrazloženju odustajanja od kidnapovanja komandanta Srpske dobrovoljačke garde, pored BND, obaveštena je i CIA.Ispostavilo se da je "neko" iz vrha BND Arkanu otkucao šta mu se sprema?! Arkan je to odmah BND-u stavio do znanja - da je obavešten, i akcija koja je bila u toku je - prekinuta na "neodređeno vreme". Jer, troje BND agenata je "provaljeno", a ispostavilo se i da je ideja da se Arkan vazdušnom linijom transportuje iz Jugoslavije teško ostvarljiva...Informaciju o planiranom kidnapovanju Željka Ražnatovića proverili smo tada i među najbližim Arkanovim saradnicima, i oni su nam je potvrdili kao - tačnu:- Dobili smo obaveštenje da BND planira da kidnapuje našeg komandanta. Obavestili smo ga o tome, ali je on već bio obavešten. Očito je da i BND može da se provali. Ovu pretnju komandant, čini se, ipak nije preterano ozbiljno shvatio, jer, bar koliko mi znamo, nije pojačao mere obezbeđenja - nije povećao broj telohranitelja, nije menjao ustaljene navike, gde odlazi, s kim izlazi, gde ide na ručak...Razgovarajući posle ubistva Arkana sa Borislavom Pelevićem (danas počivšim), đeneralom Srpske dobrovoljačke garde i Arkanovim kumom, o motivima ubistva, ali i o mogućim naručiocima likvidacije, dobili smo informaciju:- Mi ne vodimo nikakvu paralelnu istragu, ali pratimo zvaničpnu, sudsku, i ubeđeni smo da će istražni organi uspeti da rasvetle ko je i zašto ubio našeg komandanta. Već sam rekao da je ubistvo naručeno "spolja", za račun šiptara, da je krvavi posao plaćen šiptarskim parama, ali i da su nađene srpske gnjide i izrodi da ubiju Arkana. Mogu da dodam da niko od tih koji su na bilo koji način umešani u ubistvo našeg komandanta neće moći da ima miran san i da je Zemlja toliko mala da će svako od njih, kad tad, doći na red da bude izveden pred lice pravde. Duša moga kuma može da se smiri samo kad ubice, naručioci, organizatori i ostali budu izvedeni na sud i kad plate zlodelo koje su počinili 15. januara 2000.
Priča se da su njegovo ubistvo izvršili srpski lovci na nagrade, namamljeni novcem nalogodavaca, ili strani faktor, do danas, dve decenije kasnije, ostaju samo priče, a niko nije optužen kao nalogodavac tog ubistva. Međunarodna špijunsko-teroristička grupa pratila Željka Ražnatovića pre i tokom NATO agresijeDa bi se do tih imena došlo, priča mora da krene od samog početka. Zbog toga se priča o nalogodavcima Arkanovog ubistva u ovom slučaju ne temelji na onome što je do sada, uglavnom uopšteno, izgovoreno u sredstvima informisanja. Ova priča zasnovana je na činjenicama. Nesumnjivo da ta saznanja, stavljena u mozaik sa onim do kojih se do sada došlo kroz suđenje i putem medija, mogu zasigurno dati odgovor na pitanje: ko je i zašto naručio likvidaciju Željka Ražnatovića Arkana.Danas u svetu postoji veliki broj špijunsko-terorističkih grupa, osnovanih od moćnika iz senke, sa ciljem da se uz pomoć najvećih svetskih obaveštajnih službi, njihovog ljudstva i tehnike, stvara haos u svetu i da se na taj način u pojedinim državama direktno utiče na njihovu političku i ekonomsku destabilizaciju. Dakle, reč je o ljudima koji za novac obavljaju prljave špijunsko-terorističke poslove svetskih moćnika, tj. nalogodavaca.Sedište jedne takve grupe je u državi Kentaki 41017, USA. Njihova mreža je raširena po celoj Evropi (Bugarska, Engleska, Severna Irska, Italija, Rusija - Moskva i Sankt Petersburg, Belorusija, Rumunija, Letonija, Litvanija, Nemačka, Ukrajina, Hrvatska).Grupu predvode: izvesni Rendal i njegov zamenik Džon Dejvid, a od glavnih operativaca treba pomenuti: Elinor (Francuska) - zadužena za Zapadnu Evropu, Rudžandra (Rumunija) - zadužena za Istočnu Evropu, Pana (Rumunija) - zadužena za Belgiju, Obežnja (Rusija), Eufemia (Sankt Petersburg - Rusija), Anastazia (Milano - Italija), Nikoleta (Bukurešt - Rumunija), Toni (zadužen za Veliku Britaniju), Benjamin (zadužen za Izrael), Goldfas, Din, Martinez (zadužena za Latinsku Ameriku). Neposredno pred NATO bombardovanje SRJ, po nalogu samog Randala, operativci te špijunsko-terorističke grupe: Eufemia, En, Agošton, Đerđi i izvesni Petar, dobili su zadatak da pod lažnim identitetom "slobodnih novinara", u stvari, obavljaju špijunsku delatnost na teritoriji SRJ, konkrento, sa ciljem opšteg praćenja NATO dejstava, a posebno zbog prikupljanja dokaza o delatnosti Željka Ražnatovića Arkana.Logistička podrška za opertivce stvarana je, počev od oktobra 1998. godine u Hrvatskoj, a odmah posle toga i u Bosni. Stalna logistička podrška, osim toga, dolazila je sa teritorije Rumunije i Ma|arske. Na teritoriji Jugoslavije angažovani su državljani SRJ iz Loznice, Šapca i Pančeva.Jedan od dokaza inostrane špijunske delatnosti predstavlju i fotografije na kojima se vide naše jedinice u pokretu 25. marta 1999, tokom NATO bombardovanja SRJ. Na jednoj od fotografija vidi se na koji su način oni to vršili. Film, na kome su bile 24 fotografije, nalazio se kod En...Međutim, na samom početku ratnih dejstava NATO, špijunska grupa je iznenada i neočekivano naišla na poteškoće.Rendal iz svog centra u SAD, u petak, 26. marta 1999. godine u 01:09,37 časova hitno izdaje direktivu da Jefimija (Eufemia) pozove "abac, Loznicu i Pančevo" i da ljudima kaže da zbog "oluje" treba odmah napustiti teren.
(Glas javnosti)
Ubrzo posle toga ona, u 02:46,26 časova iz "centra oluje", pod šifrom "loše vreme", izveštava Rendala da je došlo do neobjašnjivih gubitaka u Pančevu, s obzirom da su "prijatelji" iz Šapca i Loznice ranije takve zadatke izvršavali bez gubitaka u Sofiji. Sada je, međutim, došlo da su operativci na terenu odvedeni od uniformisanih ljudi, što je potvrđeno iz Pančeva. U opštoj pometnji, u 15:59,33 časova u centar organizacije, u SAD, javlja se i Nikoleta iz Moravice (Rumunija), koja se obraća Eufemiji i Petru, referišući da je "jedan prijatelj stigao iz Pančeva u Moravicu, ali se ne zna šta je sa još tri osobe".U 16:30,38 časova ponovo se iz Moravice javlja Nikoleta i saopštava da su operativci-špijuni uočili da se iz Pančeva u pravcu Smedereva transtportuje "hlorovinildihlorozin, dihlorid 2-hlorovinilarzin, dihlor-2-hlorovinilarzin",što bi moglo da bude uzrok njihovog iznenadnog hapšenja.U ponedeljak, 29. marta 1999. u 05:14,36 ~asova, Zaharije, jedan od operativaca iz Rumunije, u poruci izveštava da je njihovo troje prijatelja ubijeno u Pančevu 28. marta u 01:27.Sve to, sudeći prema iznetim činjenicama, nije ni u kakvoj vezi sa Željkom Ražnatovićem Arkanom. Međutim, sudeći prema mađarskoj štampi ("Vilagazdašag" od 1. avgusta 1999.), s obzirom da je poginulo dvoje mađarskih operativaca, objavljen je izveštaj da su "danas dva tela Mađara i jednog Rusa vraćena iz Jugoslavije, gde su ubijeni 28. marta". Do ubistava troje špijuna, prema njihovim navodima, došlo je "od strane paravojske pod komandom ozloglašenog ratnog zločinca Arkana".Predajući tela poginulih lica dato je objašnjenje da je reć o troje turista, ili novinara, koji su poginuli prilikom američkog bombardovanja Pančeva. Međutim, kako je izvestio mađarski "Vilagazdašag", to objašnjenje niko nije želeo da uzme u obzir, s obzirom da je "srpska glavna veza izvestila" da je za njihovo ubistvo jedini krivac Arkan.Ubeđeni da su njihovi operativci stradali zbog toga što su otkrili da je Arkan iz Pančeva transportovao "hlorovinildihlorozin, dihlorid 2-hlorovinilarzin, dihlor-2- hlorovinilarzin" sa ciljem da ta sredstva upotrebi u cilju rata na Kosovu, špijunsko-teroristička organizacija, koju predvodi Rendal M. Bandi, preuzela je na sebe čin likvidacije Arkana kao odmazdu, što se doslovno može videti iz njihove sledeće izjave:"Gospodin Arkan je ubijen 15. januara 2000...
Možda (ga je) ubila osoba ili (su ga) ubile osobe koje nikada ne zaboravljaju".S tim u vezi posebno je važno naglasiti da njihova tuga zbog gubitka En sve do danas nije prestala, što svojim rečima od 15. januara 2000. potvrđuje njena prijateljica i saradnica Eufemija, kao i ostali članovi organizacije, koji su pored njene fotografije, između ostalog, stavili natpis: "U spomen našoj poginuloj prijateljici i koleginici, Ana - 1999. u Jugoslaviji". Posle navedenih činjenica više ne bi trebalo da čudi zašto su imena svih učesnika - izvršioca ubistva Arkana povezana sa mestima i regionima u kojima su, prema opertivnim izveštajima špijunsko-terorističke grupe Randala, delovali njihovi oprativci i srpski plaćenici.Uverljivo deluje objašnjenje da je Rendal M. Bandi preko svojih operativaca, a možda i lično, na licu mesta ponudio pozamašnu svotu dolara, s obzirom da je osveta zbog pogibije svojih operativaca bila imperativ, bez obzira na cenu, a da se "Vlasi ne bi dosetili", bilo je najbolje da ubistvo Arkana izvrše sami Srbi.Prema tome, na osnovu napred iznetih činjenica, više je nego očigledno da su svojevremeno bili u pravu oni koji su tvrdili da je ubistvo Željka Ražnatovića Arkana bilo "isplanirano u inostranstvu i da niko iz Beograda s tim nema veze".
Kad je, 15. januara 2000, nešto posle 17 sati, Beogradom prostrujala vest da je Arkan ubijen, mnogi ni tad, a bogme ni sad, u to nisu poverovali. Mnogi ni mrtvom Arkanu nisu davali mira...Zagrebački tisak, bosanski mediji, pa i pojedine novine i TV stanice u Grčkoj, najavili su, pod oznakom "hitno", da u "Kontiju" nije ubijen Željko Ražnatovi} Arkan, već njegov navodni dvojnik iz Bosne...U bosanskoj štampi, opet je podgrejana priča o "misteriji milenijuma", po kojoj je Arkan "i živ i zdrav", da je oslabio dvadesetak kilograma i da živi u Brazilu!? Tu priču - da se priča i piše u Južnoj Americi potvrdio mi je naš tadašnji ambasador u tim krajevima, Raša Lazarević!U celu priču i misteriju umešala se i, na ovim prostorima nezaobilazna, Karla del Ponte, koja je tražila od vlasti dodatne dokaze da je Željko Ražnatović Arkan zaista mrtav?!Uz sve te priče, koje, nažalost, nisu tačne, usledilo je maratonsko, i smušeno, su|enje, na kojem su osmorica navodnih aktera osuđeni na duge vremenske kazne zatvora. A jedna presuda (Draganu Nikoliću Gagiju) izrečena je u - odsustvu, jer je bio u bekstvu.Odlukom Vrhovnog suda prvostepena presuda akterima trostrukog ubistva u "Interkontinentalu" je poništena i naloženo novo suđenje... To je još više podgrejalo sumnje u priču da je na martonskom suđenju, pred više od sto svedoka, zaista i utvrđeno ko je (i zašto) 15. januara 2000. godine, u foajeu hotela "Interkontinental" ubio Željka Ražnatovi}a Arkana, Milenka Mandića Mandu i oficira SSUP Dragana Garića.Hroničari krvavih serija na BGD asfaltu, bili su uvereni da će se, jednom za svagda, na brojnim suđenjima, ipak, utvrditi verodostojnija verzija događanja u elitnom beogradskom hotelu...Policija je, istina, demantovala da je, navodno, tog 15-tog popodneva januara 2000. u foajeu hotela bio još jedan mrtav čovek, koji je kasnije, na volšeban način - jednostavno nestao.Pojedine novine su čak i navodile ime tog famoznog "četvrtog ubijenog", pa i zanimanje, ali na sudu, to dosad nije zvanično ni pominjano...Mnogi, a ima i vrsnih balističara, kriminologa, pa i policajaca koji su i tada, 15. januara, a i danas, ubeđeni da, jednostavno, Gavrić sa mesta na kojem je navodno bio, kako su javnosti i istrazi prezentirali sudski veštaci, nije mogao da ubije svu trojicu za 7,2 sekundi, tvrdeći da bi policajac na bolovanju Dobrosav Gavrić Dule, morao istovremeno da bude i brzonogi Karl Luis i Jusein Bolt, ali po preciznosti bar Vajat Erp, ako ne i sam Dok Holidej...
Kad su svojevremeno beogradski mediji, posebno dnevni list "Blic", počeli da prenose pisanje "Belfast telegrafa", o izvesnom Strajkeru, koji je pod lažnim imenom Toni Kaskarino (pseudonim uzeo po irskom fudbalskom reprezentativcu italijanskog porekla) ratovao kao dobrovoljac u Hrvatskoj, i da je u Irskoj otkriveno da je navodno on ubio Željka Ražnatovića Arkana, u našoj redakciji bili smo zatečeni: jer nismo "na vreme" pregledali Internet, i obelodanili senzacionalnu vest "Belfast telegrafa" koju su prenele mnoge svetske agencije, kao i engleski časopisi.Pre dva dana ponovo isti čovek u sličnoj ulozi. Ovog puta oglasili su se naši mediji, prenoseći engleski "Sandi herald", da je Toni Kaskarino (Strajker) ovog puta umešan u najveću pljačku irske banke, iz koje je odneto 26,5 miliona funti. "Sandi herald" je izveštavao o pljačkanju Norten banke u Belfastu, a hitno preneo hrvatski Internet portal indkes, jer se čini da Strajker ipak ima neke svoje balkanske veze. Ovog puta, prema "Heraldu", on je u vezi sa najtraženijim hrvatskim osumnjičenikom Haškog tribunala, generalom Antom Gotovinom. Sad su se uloga i značaj Irca Kaskarina, Strajkera, ili ko zna kako se zove, pojačali. On je čak, prema pisanju irske štampe, rukovodilac IRA, ali nije navodno član nijedne od njihovih terorističkih grupa, mada one koriste njegove usluge. Osim što se borio kao dobrovoljac tokom rata, on je Hrvatsku ilegalno snabdevao oružjem.Strajker, ili Kaskarino, prema tvrdnji "Sandi heralda", povezan je i sa italijanskom mafijom, a jedan je i od navodnih organizatora bega hrvatskog begunca Ante Gotovine, kojeg svojim mafijaškim vezama veoma uspešno skriva od haških istražitelja.Prema pisanju "Sandi heralda", za njim je navodno čak američka vlada raspisala poternicu od 2,5 miliona dolara. Ovog puta ne pominje se Strajkerova umešansot u ubistvo Arkana, ali je pljačka Norten banke u Belfastu bila dobra prilika da se ovaj, očito medijski zanimljiv tip, opet vrati na Balkan.
I, pripremajući ovaj tekst za portal Glas javnosti o Arkanu listajući dokumentaciju "Svedoka", utvrdili smo da je upravo "Svedok" u broju 375, 30. septembra 2003, preneo informaciju italijanskih medija, koji su tragajući po Siciliji za hrvatskim generalom Gotovinom, bili na putu da otkriju ko je naručio ubistvo Arkana. U tom tekstu pod naslovom "Arkanovo ubistvo organizvoala bitanska SBS, legionar i mafijaš Kaskarino kontrolisao akciju i posle zločina čašćavao po Beogradu", obelodanili smo, godinu i po ranije, navodnu senzacionalnu tajnu "Belfast telegrafa".U opštoj medijskoj resavskoj školi više se ne zna ko od koga prepisuje, i šta je starije - koka ili jaje. U tekstu u "Svedoku", dakle septembra 2003, objavili smo i antrfile da su Kaskarina u Vukovaru, ranili Arkanovi borci, i da je upravo zbog tog ranjavanja Irac, možda, želeo da se osveti Željku Ražnatoviću.Želeći da prenesemo fotografiju koju su "ekskluzivno" obelodanili beogradski mediji, ispostavilo se da i tu sliku imamo u dokumentaciju, da je upravo preuzeta iz "Svedoka" br. 375.Da li su Irci prepisali "Svedok", Englezi Irce, "Svedok" Italijane, ili Italijani ko zna kog, a beogradski mediji u dva navrata naleteli na davno bajatu priču i plasirali je pod oznakom "senzacionalno", samo Bog zna. Osnivač i vođa "Delija" kasnije preuzeo "Vitezove"Danas, dve decenije posle, Svetlana Ceca Ražnatović se odavno ne bavi fudbalom, "Obilić" jed nestao sa velike gudbalske scebe, a mnogi, što u šali a više u zbilji, tvrde, da je kojim slučajem Arkan živ, Crvena zvezda i Parizan bi samo razigravali - ko će biti prvi do Obilića.