Najčešće do toga dolazi kada je vlasnik prostora država ili određena javna ustanova. Međutim, kako je za Euronews Srbija rekao advokat Lazar Borozan, postoje i situacije kada se odbija iseljenje osobe iz nekretnine koja je u vlasništvu građana.
Prema njegovim rečima, u našem zakonodavstvu postoji pravo svojine koje ovlašćuje vlasnika da svoju stvar u celini koristi kako on želi. Međutim, u našem zakonodavstvu postoji i pravni institut pravo na dom koje je propisano Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ona propisuje da svaka osoba ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života i doma.
"Evropska konvencija ne sadrži tačnu definiciju doma, ali je sudska praksa stala na stanovište da dom predstavlja mesto uobičajenog boravka, dakle fizički ograđen prostor u kojem se odvija porodični i privatni život i sa kojim je lice ostvarilo jaku i trajnu povezanost", kazao je Borozan.
Prema pravu svojine po našem zakonodavstvu, kako je napomenuo advokat, vlasništvo nad nepokretnosti je apsolutno pravo. Međutim, od kada se kod nas u praksi primenjuje pravo na dom iz Evropske konvencije dolazi do situacija da iz stana ili kuće ne može da se iseli osoba koja tu nepokretnost koristi bez obzira na to što nije vlasnik.
Kako je objasnio sagovornik za portal Euronews Srbija koristi se argumentacija da je bitno da se utvrdi pravična ravnoteža između prava na imovinu od vlasnika stana i prava na dom lica koje se iseljava.
"Po stanovištu sudske prakse gleda se koji je cilj legitimniji. Ako od tog prava na dom zavisi nečija egzistencija, a sa druge strane vlasnik stana raspolaže sa još nekom imovinom, postoji sve veći broj sudskih odluka gde se odbija iseljenje", istakao je.
Glas javnosti/E02S