Antarktik je jedno od najudaljenijih i najizolovanijih mesta na Zemlji, pa samim tim je i najnesigurnije kada dođe do medicinskih problema. Iako turisti uglavnom nemaju razloga za brigu, jer putuju tokom australskog leta kada su uslovi stabilniji i kada je evakuacija manje izazovna, oni koji na kontinentu žive i rade mesecima - posebno tokom duge, mračne zime - moraju proći ozbiljne zdravstvene provere.
Među rizicima koji se najviše izbegavaju su zapaljenje slepog creva i problemi sa umnjacima, jer i jedno i drugo može zahtevati hitnu hiruršku intervenciju koja je na Antarktiku gotovo nemoguća.
Najpoznatiji primer koliko je opasna medicinska izolacija jeste slučaj ruskog lekara Leonida Rogozova, koji je tokom zime 1961. godine, kao jedini lekar u stanici Novolazarevskaja, morao sam sebi da ukloni upaljeno slepo crevo. Operaciju je izveo u lokalnoj anesteziji, uz pomoć ogledala i kolega, a njegov podvig ostao je jedan od najpoznatijih u istoriji medicine i trajno upozorenje svim antarktičkim programima o važnosti prevencije.
Od tada su mnoge zemlje uvele obavezne zdravstvene preglede za sve koji borave na Antarktiku, pri čemu se posebna pažnja posvećuje organima i stanjima koja mogu izazvati neočekivane komplikacije. Radnici koji ostaju tokom zime prolaze najstrože kontrole, jer su evakuacije u tom periodu skoro nemoguće zbog ekstremnih vremenskih uslova i mraka koji traje mesecima, prema portalu "Antarktik kruzes".
Zbog toga neke države, poput Australije, zahtevaju da lekari koji rade u njihovim bazama tokom zime imaju izvršenu apendektomiju - preventivno uklanjanje slepog creva. Istraživačke stanice najčešće imaju samo jednog lekara, pa bi eventualno pucanje apendiksa predstavljalo ozbiljan, možda i nerešiv problem.
Slično pravilo važi i u čileanskom naselju Vila Las Estreljas na ostrvu Kralja Džordža, jednom od retkih mesta u antarktičkoj zoni gde ljudi žive godinama, često sa porodicama, prenosi "Lenta.ru". Tamo se, zbog dugog boravka i ograničenog pristupa bolnicama, preporučuje uklanjanje slepog creva - a ponekad i umnjaka.
Zbog izolacije kontinenta, stomatološka pomoć je praktično nedostupna, pa i najmanji problem može brzo postati opasan. Infekcije, impakcije ili upale umnjaka na takvom mestu mogu ugroziti zdravlje i ceo tok ekspedicije. Zato mnoge antarktičke misije savetuju vađenje umnjaka pre polaska, kako bi se izbegle komplikacije.
Srećom, ovi zahtevi ne odnose se na turiste. Oni nisu podložni strogim medicinskim uslovima kao istraživači i osoblje koje prezimljava na kontinentu. Putovanja se organizuju isključivo u letnjim mesecima, kada je pristup lakši i kada su brodovi i istraživačke stanice opremljeni lekarima i osnovnom medicinskom opremom. U slučaju potrebe, evakuacija je moguća, a troškovi su najčešće pokriveni obaveznim putnim osiguranjem.
Tako, iako su priče o uklanjanju slepog creva i umnjaka pre polaska na Antarktik delimično istinite, one se uglavnom odnose na profesionalce koji tamo provode dugo vreme u izolaciji. Za obične putnike, antarktička avantura je bezbedna, dobro organizovana i, bar sa medicinske strane, prilično niskog rizika.
Glas javnosti / R02S