Skoro da nema dana proteklih nedelja a da se u javnost ne plasira informacija da je pohapšena neka grupa, uglavnom bivših, funkcionera ili privrednika povezanih sa vlašću zbog korupcije. Samo u februaru, od 12. do 28. uhapšene su 153 osobe zbog sumnje da su izvršile krivčno delo korupcije, a sve je počelo hapšenjem Milorada Grčića, bivšeg direktora EPS i tadašnjeg predsednika opštine Obrenovac. Grčić je uhapšen zbog dela od pre pet godina, za koje je već cela javnost znala i koje je toliko staro da je već skoro zaboravljeno.
A njegov slučaj nije jedini koji budi sumnju u proklamovanu „borbu protiv korupcije“. I braća Stajić, Novak i Nemanja, provedeni su u velikoj akciji borbe protiv korupcije, a i njihov slučaj „star“ je nekoliko godina. Čak je 2022. godine Više javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo da je protiv njih pokrenuta istraga. Zbog čega se na privođenje čekalo do sada, nije poznato.
Siniša Janković, bivši inspektor policije koji se bavio zloupotrebama u privredi, ukazuje za Nova.rs da se ovde radi o slučajevima koji su godinama bili u fiokama.
„Ta borba nije iskrena, jer da je iskrena ti ljudi bi bili pohapšeni još pre nekoliko godina. Konkretno, u jednom od slučajeva koji su vezani za Kraljevo, sa stručne, policijske strane, ceo „posao“ je završen još pre nekoliko godina. Ali, tada je neki neformalni centar moći naredio da se sve obustavi i do hapšenja nije došlo. Ali, eto, sada se to dogodilo i jedino logično objašnjenje je da je taj isti neformalni centar moći procenio da je došlo vreme za hapšenje iz nekih sasvim drugih razloga, a ne borbe protiv korupcije“, objašnjava inspektor Siniša Janković, koji je bio deo tima koji je istraživao 24 sumnjive privatizacije.
Šta je ključno kod korupcije?
Istraživanje korupcije, po njegovim rečima, ne ide tako brzo, jer je saznanja potrebno potkrepiti i čvrstim dokazima.
„Najbrže je rešiti krivična dela iz te oblasti koja su vezana za relativno sitnije sume, uglavnom zdravstvo i inspekcijske poslove i to kada oštećeni prijavi slučaj. Ali, čak i tada se dešava da se realizacija, tojest hapšenje, desi tek posle mesec dana ili čak i više. Naime, policija sve spremi, obeležene novčanice, ekipe se spreme, ali vreme i mesto davanja novca određuje onaj ko novac uzima. Dešavalo nam se da nedeljama čekamo, da se to dogodi, da osumnjičeni čak i dođe, ali da ne traži novac i da čekanje mora da se nastavi“, kaže Janković.
U komplikovanijim slučajevima, gde ima više osumnjičenih, od kojih su neki u to vreme obavljali javne funkcije, istraga je još teža i kompleksnija.
„Najkraći rok u kome takva akcija može da se obavi je nekoliko meseci a ne nedelja. Ni to nije krivčno delo koje se dešava u trenutku, već se isplanira, smisli se način na koji će novac da se „ispumpa“, na fiktivne usluge ili robu koja se nikada ne isporuči, ali bude uredno plaćena. Nakon toga treba tačno utvrditi u kom trenutku i gde je novac sklonjen, ko ga je podigao i kome ga vratio nazad. Osim brojnih saslušanja, potrebno je pažljivo pregledati dokumentaciju, koja se ponekad nalazi na različitim mestima i kao u svakoj istrazi, od delova sklopiti mozaik da bi tužilaštvo formiralo čvrstu optužnicu koja treba da opstane na sudu. Tu nema brzog i lakog rešavanja slučajeva“, objašnjava Siniša Janković.
Po njegovim rečima, treba sagledati i trenutak u kome se sve dešava i to je možda i najbolje objašnjenje odakle sad ta silna hapšenja.
„Kada je pala nadstrešnica i poginulo 15 ljudi, građani su sa pravom posumnjali da se radi o korupciji i zatražili su pravdu. Politička situacija se promenila i inicijativa je sa vlasti prešla na građane na ulici koji su zahtevali da odgovorni za pad nadstrešnice budu procesuirani. Pošto nadležni nemaju volju da to urade, kao zamenu su im ponudili ova hapšenja, za koje je procenjeno da će manje „boleti“. Zbog toga sumnjam u iskrenost te kampanje. Postavlja se i još jedno ozbiljno pitanje, a to je odgovornost nadležnih i u tužilaštvu i u policiji zašto ovi ljudi, ako su već sakupljeni dokazi, nisu procesuirani ranije? Očigledno je taj neformalni centar moći, koji može istragu da zaustavi ili pokrene, sakupljao sve informacije o svima, pa i o saradnicima vlasti i sada rešio da ih izvuče iz fioke“, objašnjava Siniša Janković.
Glas Javnosti/ N07S