Više od godinu dana nakon umalo kobnog incidenta na letu JU324 Er Srbije, ključni izveštaj još uvek nije objavljen Javnost je skoro zaboravila let JU324 od Beograda do Diseldorfa iz februara prošle godine. Ali, 106 putnika se itekako seća jer tada su umalo poginuli. Tek ovih dana je Er Srbija delu putnika isplatila novac za vansudsko poravnanje, saznaje „Vreme“.
To je nametnulo pitanje dokle se stiglo u istrazi za odgovornost za ovaj umalo koban incident. Iako je curenje goriva iz probijenog rezervoara predstavljalo ozbiljnu pretnju po bezbednost putnika na letu JU324, službe i Kontrola letenja Aerodrom „Nikola Tesla“ nisu pomenuti u okviru istrage potencijalne odgovornosti, piše Tango Six.
Dodatnu zabrinutost izaziva i činjenica da je, uprkos ozbiljnom oštećenju letelice, avion bio usmeren ka standardnom avio-mostu putničkog terminala – bez posebnog upozorenja, evakuacije ili sprovođenja vanrednih procedura. Putnici su izašli kroz gejt kao da se ništa nije dogodilo, iako je letelica prethodno poletela s pogrešnog dela piste, zakačila antenu i više od sat vremena s curenjem goriva kružila iznad Beograda.
Udes na ovom letu i dalje ostaje, sa stručnog stanovišta, otvoreno pitanje. Iako se prema preliminarnom izveštaju ne ukazuje na tehnički kvar, neposredni i posredni uzroci – uključujući propuste u komunikaciji i odlučivanju – još nisu do kraja rasvetljeni
Više od godinu i četiri meseca nakon incidenta, završni izveštaj Centra za istraživanje nesreća u saobraćaju nije objavljen, uprkos zakonskom roku od 12 meseci. Istraga i dalje nije zatvorena, a ključni akteri, uključujući i Er Srbiju, zadržali su minimalnu ili gotovo nikakvu komunikaciju sa javnošću.
Er Srbija se nije oglašavala povodom izjava putnika i advokata.
Kompanija je ranije tvrdila da „bezbednost putnika nije bila ugrožena“, mada se niko nije pridržavao procedura propisanim za takve slučajeve.
Iako je posada greškom izazvala incident, isti ti piloti uspeli su da letelicu bezbedno prizemlje — što je aspekt koji Er Srbija, iz nepoznatih razloga, nije iskoristila u komunikaciji. Još veći problem je izostanak završnog izveštaja Centra za istraživanje nesreća u saobraćaju (CINS) koji je obećao da će u roku od tri meseca predati izveštaj. Od tada je prošlo 16 meseci.
Prema zakonu, CINS je dužan da objavi konačan ili barem privremeni izveštaj sa preporukama za sprečavanje sličnih grešaka 12 meseci nakon incidenta, piše „Tango Six“.
Na zvaničnom sajtu CINS-a, međutim, završni izveštaj ne postoji. Umesto toga, promovišu se EXPO 2027 i investicioni projekti — dok se ključna bezbednosna pitanja i dalje guraju pod tepih.
„Vreme“ je ranije pisalo da je pedesetak putnika angažovalo zajedničkog advokata tražeći od Er Srbije da im vansudski nadoknadi nematerijalnu štetu zbog pretrpljene traume i posledica.
Dogovor je postignut krajem prošle godine, a novac je legao ovih dana. Prema izvorima „Vremena“, u pitanju je suma od oko milion dinara po putniku.
Ostali putnici, koji nisu bili deo ove grupe, nisu dobili ništa osim rutinske odštete od dvestotinak evra zbog otkazanog leta. Upućeni u slučaj ponašanje Er Srbije nazivaju „bahatim“, a sama kompanija ćuti na upite „Vremena“.
No, i put ovih pedesetak putnika do poravnanja bio je džombast.
Umalo kobni udes dogodio se kad je pilot aviona brazilske proizvodnje Embraer E195 LR izašao na pogrešan deo piste, iako su ga iz kontrolnog tornja na to upozoravali.
Tako je pilot ostavio prekratku distancu za zalet pa je avion „vozio“ i po travi, prekasno uzleteo i zakačio antenu van piste. Oko sat vremena je kružio nebom nad Beograda i, solidno oštećen, ipak bezbedno sleteo.
Nakon toga je Er Srbija raskinula saradnju sa Maraton erlajnsom, čiji avion i posadu je najmila za taj let. Er Srbija je tada saopštila da „žali“, ali i da „bezbednost putnika nije bila ugrožena ni u jednom trenutku“. To je mnogim putnicima zvučalo cinično.
Jedna putnica je ranije ispričala za naš njuzleter Međuvreme kako je doživela trenutke posle udarca u antenu, koji se jasno i glasno čuo.
„Ugasili su svetla i stjuard je baterijskom lampom gledao ima li oštećenja iznutra. Ni deca u avionu se nisu čula. Kao da su svi udružili mentalne snage da se to dobro završi. Ne bih to opisala kao strah za sebe, ali jesam pomislila: da li je to to? Hvala Bogu, dete mi je odraslo“, rekla je ona.
Jedan putnik kaže ovako: „Dok smo obletali imao sam osećaj da će sve biti u redu. Ali kad smo sleteli, ušli na gejt, samo sam pao i briznuo u plač iako inače ne plačem.“
Neki putnici tvrde da su im traume ostale do danas. Ne smeju više da kroče u avion.
Manje od polovine putnika – oko pedeset – organizovalo se putem Vajber grupe pa su istupili pred aviokompaniju jedinstveno. „Neki advokati su nam pričali da nema ništa od toga, drugi su nam davali nerealne nade“, kaže jedna osoba iz te grupe.
Na kraju ih je, kažu izvori, zastupao advokat Jasmin Duštinac, izvrsno povezan u visokim krugovima. Pa i tako nije bilo lako – prenose da je Er Srbija u pregovorima odbijala svaku krivicu i tvrdila da su traume putnika nedokazive. Ukazivali su da su putnici dan posle incidenta prebačeni na odredište rezervnim letom i da tada niko nije imao strah od letenja.
Navodno, pregovarači Er Srbije su poručivali da se ne boje suđenja kao ni negativnih napisa u štampi.
Jedan advokat, upućen u tematiku, to naziva „bahatošću poluprivatne kompanije“, ali dodaje: „Naš sistem teško prepoznaje strah kao osnov za odštetu pred sudom.“ I još – suđenje je skupa i neizvesna avantura.
Tako su razmišljali i u grupi putnika koja je tražila odštetu. Prema sporazumu, dobili su oko milion dinara po putniku, manje nego što su prvobitno hteli. Advokatima pod toga pripada provizija od dvadeset odsto.
„Možda smo mogli da dobijemo i veću sumu, ali bi na sudu trajalo ko zna koliko. Tako da smo od toga odustali. Nismo baš zadovoljni, ali bolje nego maltretman pred sudom“, kaže naš izvor.
O ovome niko neće govoriti pod imenom i prezimenom jer sporazum zabranjuje da se priča javno. Neke druge porodice pokušale su da se izbore same, van ove grupe. Odbijeni su ili ignorisani. „Ispada da je dobra volja Er Srbije da li će nešto da plati ili ne“, komentariše jedna osoba upućena u slučaj.
Po svemu sudeći, sve će se svesti na ovu sumu od pedesetak miliona dinara koju je ukupno isplatila Er Srbija, i to tiho, daleko od očiju javnosti. Posle udesa pokrenute su istrage Centra za istraživanje udesa u civilnom vazduhoplovstvu (CINS), kao i beogradskog tužilaštva. Suđenja nije bilo, a izveštaj CINS-a se još čeka.
Glas javnosti/V06S