Nedugo pošto je isti sud presudio u korist petoro državljana Turske i Nemačke da im se vrati novac nezakonito zaplenjen na granici, Srbija po najnovijoj presudi mora da jednoj turskoj kompaniji vrati kamion iako su njime ilegalno prevoženi migranti.
Prema presudi koja je objavljena u najnovijem Službenom glasniku, sud je je utvrdio da je predstavka turske kompanije Cobantur Turizm Ticaret ve Nakliyat Ltd iz juna 2019. opravdana.
„Sud smatra da pritužba kompanije podnosioca nije očigledno neosnovana. Istovremeno, nije nedopuštena po bilo kom drugom osnovu. Prema tome, ona se mora proglasiti dopuštenom“, stoji u objavljenoj presudi.
Presuda je doneta 3. juna ove godine, a objavljena 24. juna. Predmet predstavke pomenute turske firme bila je zaplena i oduzimanje njihovog vozila. Oni su smatrali da je time prekršen Protokol 1 Konvencije.
Odredba protokola kaže da svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. I da ne može biti lišen te imovine, osim u javnom interesu, ali pod uslovima koje propisuje zakon i međunarodno pravo.
Avgusta 2016. teško teretno vozilo ove kompanije zaplenjeno je nakon što je naša granična policija otkrila da je korišćeno za ilegalni prevoz migranata. Viši sud u Sremskoj Mitrovici je marta 2017. pravosnažnom presudom osudio vozača vozila na zatvorsku kaznu zbog krivičnog dela nezakonitog prelaska granice i trgovine ljudima. Tom prilikom sud je naložio i oduzimanje vozila.
Kompanija, navodi se u presudi, nije nikada krivično gonjena ni u Srbiji ni u Turskoj.
Turska kompanija osporila je u ovom sudskom postupku oduzimanje vozila. Tvrdila je da nije učestvovala u izvršenju krivičnog dela niti je imala prethodna saznanja o tome. Takođe, tvrdili su da vozilo nije prepravljano kako bi se u njemu prevozili migranti.
Sa druge strane, domaći sudovi tvrdili su da svako vozilo korišćeno u izvršenju krivičnog dela, prema Krivičnom zakoniku, mora biti oduzeto.
Januara 2019. Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu pomenute turske kompanije u kojoj je ona navela povrede prava na pravično suđenje i prava na poštovanje sopstvene imovine.
Pošto je iskoristila sva pravna sredstva u Srbiji, turska kompanija žalila se potom Evropskom sudu. I to zbog, kako je navedeno, proizvoljne primene zakona. Tvrdili su da „sporno oduzimanje vozila nije bilo ni pravično ni srazmerno“.
Ovaj sud utvrdio je da pritužba turske kompanije nije neosnovana niti nedopuštena. Te se mora proglasiti dopuštenom.
“U ovom slučaju, Sud primećuje da su zaplena i oduzimanje vozila kompanije podnosioca nesumnjivo predstavljali mešanje u njihova imovinska prava. Dalje, zahtev zakonitosti ili legitimnog cilja te mere se ne dovodi u pitanje. Jedina preostala istaknuta tačka je stoga proporcionalnost takve mere“.
Sud je razmatrao da li su postupci u ovom slučaju bili takvi da omogućavaju „razumno uzimanje u obzir stepena krivice ili pažnje koji se mogu pripisati kompaniji podnosiocu ili makar odnosa između ponašanja kompanije i kršenja zakona koje se nesumnjivo dogodilo“. Takođe i da li su postupci pružili kompaniji razumnu priliku da iznese svoju argumentaciju pred nadležnim organima.
U presudi suda, kaže se dalje, da je kompanija podnosilac pokušala da povrati svoje vozilo. Sa tim ciljem osporila je njegovo oduzimanje u krivičnom postupku koji je vođen protiv vozača i u postupku pred Ustavnim sudom. Međutim, domaći sudovi, uključujući i Ustavni sud, tumačili su da je relevantno domaće zakonodavstvo takvo da podrazumeva obavezno oduzimanje svakog vozila korišćenog za izvršenje krivičnog dela.
“Uprkos tome što je imala priliku da iznese svoje argumente pred nadležnim organima i uprkos tome što nije bilo naznaka da je bila umešana u prekršaj ili svesna nezakonitih aktivnosti vozača kompaniji nisu pružena delotvorna sredstva da povrati vozilo. Relevantno domaće zakonodavstvo i praksa stoga nisu uzeli u obzir vezu između ponašanja kompanije i krivičnog dela”, piše u presudi.
Zato ovaj sud ne može da prihvati argument da je neselektivna priroda mere bila dovoljno ublažena pružanjem mogućnosti podnosiocu da iznese svoje argumente pred domaćim sudovima.
Sud takođe nije mogao da prihvati argument da je turskoj kompaniji pružena efektivna prilika da dobije nadoknadu na ime svog materijalnog gubitka tako što bi istu potraživala od vozača osuđenog za krijumčarenje ljudi.
Na kraju, sud je utvrdio da nisu u dovoljnoj meri uzeti u obzir imovinski interesi kompanije. Time nije postignuta pravična ravnoteža između zahteva opštih interesa javnosti i prava kompanije podnosioca na mirno uživanje svoje imovine. Teret koji je stavljen na kompaniju je zato preteran. I došlo je do povrede Protokola 1 Konvencije.
Takođe, turska kompanija je tražila određene iznose na ime materijalne i nematerijalne štete, kao i troškove nastale pred domaćim sudovima i Evropskim sudom za ljudska prava. Ipak, sud je odlučio da ne dosudi nikakvu odštetu.
„Sud ne uočava bilo kakve izuzetne okolnosti koje bi mogle da ga obavežu da dosudi naknadu na ime nematerijalne štete u predmetnom slučaju”, zaključuje se na kraju presude.
Drugim rečima, sud je utvrdio povredu prava na imovinu, ali je odbio da dosudi naknadu materijalne i nematerijalne štete. Razlog je to što zahtev za pravičnu naknadu nije podnet u skladu sa članom 60 Poslovnika suda.
Glas javnosti /F04S