U poslednjih nekoliko godina vakcine su na udaru velikih kritika javnosti, zbog čega se stručni mediji sve više trude da pojasne kako one funkcionišu. Iz tog razloga portal Stetoskop pojašnjava sve što ste želeli da znate o HPV vakcini a niste imali koga da pitate.
Naime, humani papiloma virusi (HPV) čine veliku grupu (familiju) virusa. Postoji više od 200 različitih sojeva ovog virusa od kojih se preko 40 sojeva prenosi direktnim kontaktom koža na kožu.
Međutim, sojevi 6 i 11 su niskorizični i izazivaju genitalne bradavice.
Visoko rizični sojevi HPV su 16 i 18, zatim 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58 i 59, što je ukupno 12 sojeva. Oni su onkogeni, što znači da izazivaju karcinom grlića materice i druge maligne bolesti kod žena i muškaraca.
HPV infekcija je najčešća seksualno prenosiva bolest, širi se seksualnim putem i to vaginalno, analno i oralno.
Pretpostavlja se da najmanje 80% seksualno aktivnih osoba oba pola tokom života ima HPV infekciju. HPV infekcija često ne pokazuje nikakve simptome, pa ga zaražene osobe mogu bez znanja preneti drugima.
U retkim slučajevima, ukoliko majka ima HPV infekciju, prolaskom kroz porođajni kanal kod deteta se u ustima i disajnim organima može javiti HPV infekcija i bolest koja se naziva rekurentna respiratorna papilomatoza.
Opasni sojevi HPV-a mogu da dovedu do malignih bolesti, i to kod žena do:
Kod muškaraca HPV infekcija može da izazove:
karcinom anusa
karcinom penisa
genitalne bradavice.
Prema podacima GLOBOCAN iz 2020. godine, Srbija je na trećem mestu u Evropi (iza Crne Gore i Rumunije) po incidenci karcinoma grlića materice i mortalitetu (7,9 na 100.000). Prema podacima Instituta Batut za 2019. godinu, u Srbiji je tada postavljena dijagnoza cervikalnog karcinoma kod 1.044 žena a 438 njih je izgubilo život od ove bolesti.
„Gotovo svi slučajevi karcinoma grlića materice su uzrokovani HPV infekcijom i uglavnom prolazi oko 20 godina bez simptoma od početka HPV infekcije do nastanka maligne bolesti”, objašnjava za Infostud doktorka Nevenka Raketić.
U prevenciji HPV infekcije se preporučuju mere zaštite (kondomi) od seksualno prenosivih bolesti, kao i skrining za cervikalni karcinom (Papanikolau test), najbolje već od od 21. godine.
Za uzrast od 21. do 29. godina se preporučuje Papa test svake 3 godine.
Od 30. do 65. godine se pored toga na svakih pet godina preporučuje HPV tipizacija (HPV DNA) za visoko rizične sojeve HPV.
„Rutinski programi skrininga su doprineli smanjenju karcinoma grlića materice kod žena, ali ne postoji rutinski skrining na HPV za muškarce”, navodi dr Raketić.
Veoma važan deo prevencije od HPV infekcije je i vakcinacija. Vakcina ne štiti protiv drugih seksualno prenosivih bolesti ili protiv HPV sojeva koji se ne nalaze u vakcini.
Ona se sastoji iz virus-like partikula (VLP) koji su zajedno sa rekombinantnim HPV površinskim proteinima. Prirodni virusni kapsid se sastoji iz dva proteina: L1 i L2 (late), a u vakcini je samo L1 protein.
Gardasil, vakcina koja se daje u Srbiji, sadrži inaktivne L1 proteine 4 različita soja HPV, koji su proizvedeni na kvascu Saccharomyces cereviciae. Volumen vakcine je 0,5 ml i pored HPV sadrži pomoćne supstance i to 225 ug aluminijuma, 9,56 mg NaCl, 0,78 mg L-histidina, 50 ug polisorbata 80, 35 ug Na-borata i vodu. HPV vakcine su dizajnirane da podstiču neutrališuća antitela za virus, koja preveniraju HPV infekciju.
S obzirom da nisu svi sojevi HPV pokriveni vakcinom, u toku je istraživanje sa ciljem pronalaska nove vakcine, koja će sadržati i L2 protein. Pored preventivnih vakcina Gardasil i Cervarix, u toku su istraživanja za pronalazak terapeutske HPV vakcine, koja će podsticati imunski odgovor na HPV infekciju kao i na karcinome uzrokovane HPV virusom. Ove vakcine se baziraju na zaštiti od dva glavna proteina E6 i E7 (early) sojeva 16 i 18, čija je ekspresija neophodna za rast malignih ćelija cervikalnog karcinoma, kao i polnih bradavica.
Vakcine koje su na tržištu štite protiv dva, četiri ili devet sojeva HPV. Sve vakcine štite protiv sojeva 16 i 18, koji u najvećoj meri uzrokuju cervikalni karcinom. Vakcina pruža zaštitu u 70% slučajeva karcinoma grlića materice, 80% karcinoma anusa, 60% vaginalnih karcinoma, 40% vulvarnih karcinoma i izvesnu zaštitu kod oralnih karcinoma (karcinoma baze jezika i orofarinksa i krajnika). Vakcine sa 4 i 9 sojeva (Gardasil i Gardasil 9) štite i protiv genitalnih bradavica zahvaljujući sojevima 6 i 11.
Vakcina se daje od uzrasta 9. do 26. godina, u dve ili tri doze u zavisnosti od uzrasta i imunskog statusa i pruža zaštitu najmanje pet do deset godina.
U Srbiji se prima Gardasil 9 koji ima efikasnost od 97% u zaštiti od zaražavanja tipovima 31, 33, 45, 52 i 58 koji izazivaju karcinome cerviksa/vagine/vulve visokog stepena maligniteta. Ranije verzije vakcine su pokrivale samo sojeve 16 i 18, koji su odgovorni za 70% cervikalnih karcinoma. Međutim nova, 9-valentna vakcina pokriva dodatnih 15 do 20% cervikalnih karcinoma i još 5 do 20% drugih karcinoma uzrokovanih HPV-om. Ipak, ovde treba dodati da i tom vakcinom nisu pokriveni svi onkogeni HPV sojevi, te je u toku dalji razvoj vakcine.
HPV vakcina se preporučuje i kod muškog pola u devet zemalja, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Irsku, Australiju i Novi Zeland.
Gardasil smanjuje rizik od polnih bradavica i prekancerzonih lezija uzrokovanih HPV, čime se smanjuje mogućnost karcinoma penisa i anusa. Za muški pol su preporučene vakcine Gardasil i Gardasil 9, ali ne i Cervarix, pre svega zato što ne štiti od polnih bradavica. Karcinomi genitalija kod muškaraca su mnogo ređi nego cervikalni karcinom kod žena, zbog čega se HPV vakcina ne preporučuju u svim zemljama.
Prva vakcina ove vrste napravljena je na Univerzitetu Kvinslend u Australiji. Nemački istraživač Harald zur Hausen je otkrio HPV DNK u cervikalnim kacinomima i utvrdio da su neki sojevi HPV onkogeni, što je imalo za posledicu istraživanje i proizvodnju vakcine i za to otkriće je dobio Nobelovu nagradu za medicinu.
FDA je 2006. godine odobrila HPV vakcinu koju je proizveo Merck u SAD pod imenom Gardasil. Na početku 2007. godine je GSK proizveo vakcinu Cervarix, koja je iste godine odobrena u Australiji i u EU, a od 2009. godine se koristi i u SAD. FDA je 2014. godine odobrila Gardasil 9, za zaštitu devojčica i žena od 9. do 26. godina i dečaka od 9. do 15. godina. Gardasil 9 pruža zaštitu od 4 soja HPV koji se nalaze u Gardasilu, kao i još 5 sojeva HPV koji su odgovorni za još 20% cervikalnih karcinoma.
SZO je uvrstila HPV vakcinu na Listu osnovnih (esencijalnih) lekova zbog bezbednosti i efikasnosti u zaštiti zdravlja svetske populacije i preporučila da bude obavezna vakcina u svim zemljama i do sada se primenjuje u oko 100 zemalja širom sveta.
Iako je HPV vakcina uvedena u program imunizacije u SAD 2006. godine, to je i dalje jedna od najskupljih vakcina, koju ne pokrivaju sva zdravstvena osiguranja.
„Roditelji dobijaju oprečne ili šture informacije o HPV vakcini, a lekari nisu često zainteresovani da objasne njene prednosti. Pokazalo se da je veći odziv na vakcinaciju ukoliko lekar predloži da se vakciniše dete zajedno sa DTPer ili meningokoknom vakcinom. Zbog toga je potrebna detaljna obuka medicinskog osoblja o HPV vakcini”, navodi dr Raketić.
Glavna zabrinutost roditelja je u vezi bezbednošću vakcine, no treba imati u vidu da je ona ispitivana na preko tri miliona vakcinisanih osoba i da je potvrđeno da je bezbedna. Takođe roditelji smatraju da deca ne moraju da se vakcinišu ukoliko nisu seksualno aktivna, a nekada nemaju uvid o seksualnim navikama dece. Pokazalo se da HPV vakcinacija ne povećava broj seksualnih partnera kod vakcinisane dece odnosno nije u korelaciji sa promiskuitetom.
Glas javnosti /B07S