Priča kaže da je kralj sa vojskom boravio u regionu Gračanice pred bitku na reci Gračanki. Dok se odmarao, zaspao je na brdu zapadno od manastira, a u snu mu se javio anđeo Gospodnji. Poručio mu je da će pobediti u bici i da, iz zahvalnosti Bogu, treba da sagradi crkvu čiji oblik će mu biti prikazan.
Kada se kralj probudio, rano ujutru, na istoku je video veliki i krasan oblak sa pet kupola. Odmah je pozvao majstore i na mestu gde se nadvijao oblak postavljen je temelj manastira. Do jeseni iste godine crkva je bila sagrađena do krova.
Ipak, naredne tri godine majstori se nisu pojavili, uprkos kraljevom pozivu da dovrše gradnju. Četvrte godine su se vratili, ali je kralj naredio pogubljenje glavnog majstora zbog neposlušnosti. Pre nego što je presuda izvršena, majstor je zamolio kralja da mu ispuni poslednju želju i dozvoli mu da nešto kaže.
„Gospodaru, da sam došao prvog proleća, manastir bi bio gotov iste jeseni, ali ne bi trajao ni trista godina. Ovako, jer su temelji i zidovi dobro slegli, a kada se krov dobro završi, crkva će trajati ne samo trista godina, već u ime Božije i slavu tvoju za vekove vekova.“
Kralj se na te reči smilovao, oprostio majstoru i manastir je iste jeseni dovršen. Kralj ga je bogato darivao, a Gračanica je postala jedan od najlepših i najsvetlijih manastira u Srbiji.
Glas javnosti